voda na mjesecu

Na Mjesecu postoje molekule vode i led, pa kako su dospjeli tamo? Sudari asteroida i kometa vjerojatno su nešto od toga proizveli, ali nova studija sugerira još jedan izvor lunarne vode: Zemljinu atmosferu.

Ioni vodika i kisika koji izlaze iz gornje atmosfere našeg planeta i zatim se spajaju na Mjesecu mogli su stvoriti čak 3.500 kubičnih kilometara (840 kubičnih milja) površinskog permafrosta ili podzemne tekuće vode, kažu znanstvenici.

Razmišljanje je da se ioni vodika i kisika potiskuju u lunarnu površinu dok Mjesec prolazi kroz rep Zemljine magnetosfere (mjehur u obliku suze oko Zemlje na koji djeluje njezino magnetsko polje). To se događa pet dana u svakom lunarnom mjesecu.

Zbog Sunčevog solarnog vjetra koji gura ovaj mjehur, neke od Zemljinih linija magnetskog polja su prekinute: samo su na jednom kraju vezane za planet. Kada Mjesec interferira s repom Zemljine magnetosfere, neke od tih prekinutih veza se popravljaju, što dovodi do toga da ioni vodika i kisika koji su prethodno pobjegli iz Zemljine atmosfere iznenada jure natrag prema njoj.

Ne postoji Mjesečeva magnetosfera, pa kako ioni udare u lunarnu površinu, nastaje vječni led, sugeriraju istraživači. Dio tog mraza, kroz razne geološke procese, mogao bi se potisnuti ispod površine i pretvoriti u tekuću vodu.

Izračuni omotača sugeriraju da se nekoliko tisuća kubičnih kilometara vodene faze moglo nakupiti na ovaj način u podzemlju Mjeseca tijekom posljednjih 3,5 milijardi godina.

NASA želi uspostaviti dugoročnu ljudsku prisutnost na Mjesecu, a da bi se to dogodilo mora postojati odgovarajuća lunarna stanica s obližnjim izvorom vode. Ovo najnovije istraživanje moglo bi pomoći stručnjacima da odluče gdje će postaviti tu stanicu.