Nacionalni klimatski planovi često ne daju prioritet prehrambenim sustavima, a novo izvješće Globalnog saveza za budućnost hrane upozorava da je to izgubljena prilika.

Ako svijet može promijeniti način na koji proizvodi, distribuira, konzumira i odlaže hranu, procjene pokazuju da možemo smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 10,3 milijarde metričkih tona godišnje. Samo to bi nam donijelo 20% do ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma iz 2050. godine.

Novo izvješće pažljivo je razmatralo klimatske planove Kine, Sjedinjenih Država, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, Španjolske, Bangladeša, Kolumbije, Egipta, Kenije, Senegala, Južne Afrike i Vanuatua.

Osim Francuske, Njemačke i Sjedinjenih Država, niti jedna od drugih zemalja nije eksplicitno uključila napore za promicanje održive prehrane u svoje obveze, iako studije pokazuju da to može značajno smanjiti emisije.

Štoviše, niti jedna nacija nije u potpunosti razmotrila emisije uvezene hrane ili način na koji oni mogu potaknuti krčenje šuma i uništavanje staništa drugdje u svijetu.

Od svih zemalja koje se uspoređuju u izvješću, Kolumbija, Senegal i Kenija navodno imaju najambicioznije planove. Ove su nacije bile posebno usredotočene na promicanje održivih poljoprivrednih praksi i poboljšanje lokalno vođene poljoprivrede.

U Senegalu, gdje je više od polovice stanovništva zaposleno u poljoprivredi, klimatski planovi za prehrambene sustave posebno su detaljni.

Jedna je od rijetkih nacija s klimatskim planom koji uključuje ravnopravnost spolova kao oblik održivog razvoja, navodi se u izvješću. Uz to, autori tvrde da bi plan Senegala mogao dodati više detalja o tome kako žene i ruralne zajednice “mogu djelovati kao agenti promjena u pomaku prema održivoj poljoprivredi i zdravoj prehrani”.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA