Kako je pandemija odmicala, ideja o tome da će svijet potpuno zaustaviti virus SARS-CoV-2 i vratiti se u život prije pandemije sve je više i više san.
S nejednakim uvođenjem cijepljenja, opasnim novim sojevima virusa i „normalnim“ koje se i dalje osjeća izrazito distopijskim, ideja da ćemo se jednog dana riješiti COVID-19 čini se kao želja, čak i glupost.
No, nova analiza znanstvenika s Novog Zelanda sugerira da još ne bismo trebali odustati od nade. U meta-analizi prošlih studija i gledajući usporedbe s boginjama i dječjom paralizom, tim znanstvenika sugerira da bi iskorjenjivanje još uvijek moglo biti izvedivo, čak i ako ne bi bilo lako.
“Je li i COVID-19 potencijalno iskorijenjiv? Ili je neizbježno endemska pojava u svijetu?”
“Iako je naša analiza preliminarni napor s različitim subjektivnim komponentama, čini se da iskorijenjivost COVID-19 stavlja u okvire mogućeg, osobito u smislu tehničke izvedivosti.” kažu znanstvenici.
Iako SARS-CoV-2 svjetskih razmjera jako želi ostati ovdje, u malim razmjerima i uskim društvenim zajednicama, neka su mjesta uspjela ukloniti virus-čak i bez cijepljenja.
Velike nacije poput Kine, Hong Konga i manje zemlje poput Islanda i Novog Zelanda uspjele su privremeno ukloniti virus prije puštanja cjepiva, koristeći graničnu kontrolu, nošenje maski, fizičko distanciranje, testiranje i praćenje kontakata.
Osim toga, već smo prije uspjeli potpuno iskorijeniti barem jednu ljudsku bolest – boginje. Ljudi su živjeli uz male boginje 3000 godina prije nego što ih je opsežna svjetska kampanja cjepiva uspjela izbrisati 70 -ih godina.
Polio je još jedna uspješna priča o cijepljenju i (gotovo) iskorjenjivanju. Dva od tri serotipa poliovirusa globalno su iskorijenjena, a slučajevi divljeg poliovirusa smanjili su se za 99 posto od 1988. do 2018. godine.
Znanstvenici objašnjavaju da definitivno postoje tehnički izazovi za iskorjenjivanje COVID-19 koji nisu toliko utjecali na dječju paralizu i velike boginje. Na primjer, oklijevanje u cjepljenju i brza evolucija virusnih varijanti koje mogu nadmašiti globalne programe cjepiva.
Tu su i visoki troškovi provedbe programa cijepljenja i nadogradnje zdravstvenih sustava, plus divlje ( ili domaće) životinje koje služe kao rezervoar u kojem bi virus mogao dalje mutirati.
Međutim, pokušaji iskorijenjivanja COVID-19 postoje i tu imamo čak i neke pozitivne rezultate, možemo ih nazvati i pobjede, pa i uz čunjenicu da ne uspijemo do kraja.
“Nadogradnja zdravstvenih sustava kako bi se olakšalo iskorjenjivanje COVID-19 također bi mogla imati velike popratne koristi za kontrolu drugih bolesti (pa čak i za iskorjenjivanje ospica)” kažu znanstvenici.