Što više gledamo u surove krajnosti čileanske pustinje Atacama, to više nalazimo. Fenomeni koji se tamo pronalaze u prirodi, povremeno graniče s izvanzemaljskim.

Ali na ovom nevjerojatno suhom mjestu nije samo klima bila nemilosrdna. Njegovi drevni ljudski stanovnici, obavljajući poslove na usahlom mjestu koje nije bilo najprikladnije za život, trgovali su svime što im je došlo pod ruku.

Čini se da je ta roba ponekad bilo blistavo perje živopisnih ptica dovedenih u pustinju kojoj nisu pripadale, ali im je bilo suđeno da tu budu prodane i pokopane.

“Ono što smatramo prihvatljivom interakcijom sa životinjama pod našom skrbi tada je bilo poprilično drugačije interpretirano i vrednovano”, kaže antropološki arheolog Jose Capriles sa Sveučilišta Pennsylvania.

“Neke od ovih ptica nisu živjele sretnim životom. Držali su ih da proizvode perje, a perje im je iščupano čim bi naraslo.”

Ukupno je u istraživanju proučeno najmanje šest vrsta papiga koje su izvorno pronađene na pet arheoloških nalazišta u pustinji, a ostaci su različito datirani između 1100. i 1450. godine.

“U Andama je fino proizvedena odjeća i tekstil koji su sadržavali raznobojno perje tropskih papiga predstavljala materijaliziranu moć, prestiž i distinkciju, a posebno su ih cijenile političke i vjerske elite.”

Iza nabora ove čudesne draperije, živopisne ptice vjerojatno su živjele bijedno u zatočeništvu, daleko od amazonskih prašuma koje su im nekada bile dom.

Ponekad su perje čupali negdje drugdje i uvozili ga u Ande u posebnim spremnicima, ali ostaci 27 ovdje analiziranih papiga i ara sugeriraju da su mnoge druge ptice posebno dovedene u pustinju zbog svog živahnog perja.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA