Napokon je došao i taj važan dan. Znanstvenici su napokon stvorili molekule sintetičke sluzi koje pokazuju strukturu i funkciju stvarne sluzi.

Međutim, daleko je od toga da je sluz, otkriće koje bi moglo pomoći znanstvenicima da osmisle nove načine liječenja zaraznih bolesti, prema navodu istraživača koji stoje iza ovog otkrića.

Skliska, sluzava i mutna, sluz djeluje prilično grubo. No, koliko god nam se činilo da je neugodna, ona je biološki korisna: Djeluje kao barijera koja štiti i vlaži osjetljiva tkiva, hvata mikrobe (za koje je također napunjen antimikrobnim enzimima) i negativne tvari i pomaže tijelu da ih izbaci.

Naše tijelo proizvodi samo između 1,5 do 2 litre sluzi svaki dan samo u respiratornom traktu; prekriva naše dišne ​​putove, pluća i gastrointestinalni trakt – mi smo praktički hodajuće vreće čudotvorne sluzi.

Kad bismo mogli ponoviti njegova svojstva, to bi nam moglo pružiti važan alat u borbi protiv bolesti, a ovo novo istraživanje važan je korak. Znanstvenici predvođeni kemičarom Austinom Krugerom s MIT-a sintetizirali su mucine, proteinske gradivne blokove sluzi.

Mucini se sastoje od duge proteinske kralježnice koja je čekinjana s nitima ugljikohidratnih polimera zvanih glikani (slično poput nejasnih sredstava za čišćenje cijevi); nejasno je kako polimeri pridonose raznim svojstvima sluzi. Prethodna istraživanja otkrila su da ometaju sposobnost bakterija da međusobno komuniciraju, prikače se na površine i izlučuju toksine.

Teškoća je u tome što su mucini složeni. Proteinska kralježnica sastoji se od tisuća različitih aminokiselina, rekli su znanstvenici, a postoji mnogo različitih vrsta glikana koje mogu sačiniti čekinje.

Tim stručnjaka je započeo s molekulama ugljičnog prstena i koristio postupak koji ih je rastvorio u ravnu crtu. Rezultirajuće molekule, od kojih svaka sadrži dvostruku vezu ugljik-ugljik, spojene su zajedno da bi stvorile polimernu kralježnicu sintetskog mucina.