Kada je Elon Musk osnovao SpaceX 2002. godine, zamislio je staklenik na Marsu, sličan onom kasnije prikazanom u blockbusteru Marsovac iz 2015. godine. Ubrzo je njegova fantazija iz malog botaničkog eksperimenta prerasla u viziju samoodrživog marsovskog grada.
U govoru na 67. Međunarodnom astronautičkom kongresu 2016. argumentirao je svoju tvrdnju. “Povijest će se razdvojiti u dva smjera. Jedan put je da zauvijek ostanemo na Zemlji, a onda će doći do nekog konačnog izumiranja”, kaže Musk. “Alternativa je postati svemirska civilizacija i vrsta s više planeta, što je, nadam se da ćete se složiti, pravi put.”
U savršenom svijetu, Muskovi snovi o izvanzemaljskoj civilizaciji mogli bi koegzistirati s vrijednostima ekološkog napretka koje su potaknule pothvate poput Teslinog solarnog programa. No, dok su aspiracije SpaceXa u svemiru, njegove operacije imaju neporeciv utjecaj kod kuće. Za razliku od Teslinog sportskog automobila, rakete SpaceX-a se ne pokreću strujom – one sagorevaju kerozin.
Emisije ugljika iz svemirskih lansiranja manje su od drugih izvora stakleničkih plinova, ali bi mogle imati ogroman utjecaj na klimu. Razlog za to proizlazi iz jednog posebnog proizvoda raketnog pogona: crnog ugljika. Ti sićušni komadići kristalnih atoma ugljika kratko su živi u atmosferi, ali jako upijaju sunčevu svjetlost. Na Zemljinoj površini, crni ugljik iz izgaranja dizela, ugljena i drva predstavlja prijetnju okolišu i javnom zdravlju, osobito u zemljama u razvoju. Ali u gornjoj atmosferi, raketni motori su jedini izvor crnog ugljika. Godinama su znanstvenici upozoravali da bi te emisije mogle imati nepredvidive učinke na klimu. Ipak, istraživanje na tu temu je frustrirajuće sporo.
“Identificirali smo problem s crnim ugljikom 2010.”, kaže Darin Toohey, atmosferski znanstvenik sa Sveučilišta Colorado Boulder. “Priča dolazi i odlazi, ali osnovni igrači ostaju isti.”
U istraživačkom projektu koji je sada star više od desetljeća, Toohey i njegovi kolege modelirali su atmosferski ishod scenarija u kojem je svake godine lansirano 1000 raketa. Ono što su otkrili bilo je zapanjujuće: očekivalo se da će se razine stratosferskog ozona pomaknuti za 1 posto u tropskim regijama i za čak 6 posto na polovima. “Ne stvarate ozonsku rupu, ali u osnovi samo mijenjate stvari za istu količinu”, kaže Toohey. “To su isti brojevi koji su pokrenuli cijeli Montrealski protokol.”
Iako su istraživanja o globalnim učincima svemirskih putovanja još uvijek iznimno ograničena, dovoljno je da znamo da još ne znamo puno. Iako samo istraživanje svemirskih putovanja može biti privlačnije entuzijastima teraformiranja poput Muska, ono mora biti popraćeno poznavanjem njegovih utjecaja.
