Naš će se Sunčev sustav potpuno raspasti prije nego što smo mislili

Iako se tlo pod našim nogama osjeća čvrsto i umirujuće (većinu vremena), ništa u ovom Svemiru ne traje vječno. Jednog će dana naše Sunce umrijeti, izbacivši velik dio svoje mase prije nego što se njegova jezgra smanji u bijelog patuljka , postupno propuštajući toplinu dok ne bude ništa više od hladne, mračne, mrtve nakupine kamena, tisuću milijardi godina kasnije.

Ali ostatak Sunčevog sustava do tada će već nestati. Prema novim simulacijama, trebat će samo 100 milijardi godina da se bilo koji preostali planet odmakne izvan granica galaksije, ostavljajući umiruće Sunce daleko iza sebe.

Astronomi i fizičari godinama pokušavaju izvući krajnju sudbinu Sunčevog sustava.

Ako uspijemo shvatiti što će se dogoditi s našim Sunčevim sustavom, to će nam reći nešto o tome kako bi se Univerzum mogao razvijati, u vremenskim razmjerima daleko duljim od njegove trenutne starosti od 13,8 milijardi godina.

Za otprilike 5 milijardi godina, dok umire, Sunce će nabubriti u crveni div koji će progutati Merkur, Veneru i Zemlju. Tada će izbaciti gotovo polovicu svoje mase i otpuhati ju u svemir sa zvjezdanim vjetrovima; preostali bijeli patuljak iznosit će samo oko 54% trenutne Sunčeve mase.

Taj će gubitak mase popustiti gravitacijski zahvat Sunca na preostalim planetima, Marsu i vanjskim ledenim divovima, Jupiteru, Saturnu, Uranu i Neptunu.

Drugo, dok Sunčev sustav kruži oko galaktičkog središta, ostale zvijezde trebale bi se približiti dovoljno da poremete orbite planeta, otprilike jednom u 23 milijuna godina.

Računica s obritama zvjezdanih gubitaka mase i napuhavanja vanjskih orbita planeta, svakako će biti pomršena za većinu sunčevih sustava u galaksiji, napisali su istraživači. S obzirom na dovoljno vremena, neki od ovih letača približit će se dovoljno da razdvoje ili destabiliziraju preostale planete.

Nakon 30 milijardi godina, takve zvjezdane pretumbacije pretvore te stabilne orbite u kaotične, što rezultira brzim gubitkom planeta. Svi osim jednog planeta bježe iz svojih orbita, bježeći u galaksiju kao zločesta djeca (planeti).

Taj posljednji, usamljeni planet drži se još 50 milijardi godina, ali njegova je sudbina zapečaćena. Na kraju i njega izbaci gravitacijski utjecaj zvijezda u prolazu. U konačnici, do 100 milijardi godina nakon što se Sunce pretvori u bijelog patuljka, Sunčevog sustava više nema.