COVID-19 globalna je kriza koja je odnijela živote više od dva milijuna ljudi širom svijeta, a neke nacije krizu su riješile puno bolje od drugih. Novo istraživanje pokazuje da “čvršće” kulture, s jačim poštivanjem društvenih normi i oštrijim disciplinskim mjerama, imaju daleko veću kontrolu nad infekcijom.

Od listopada 2020., one zemlje koje su postigle najviše na razini kulturne ‘labavosti’ prijavile su gotovo pet puta više slučajeva COVID-19 i gotovo devet puta više smrtnih slučajeva.

Novo istraživanje može pokazati samo povezanost, no prema kulturnom psihologu Michele Gelfandu ova veza nije pogreška. Borba protiv zarazne bolesti zahtijeva od države da spremno usvoji veliku suradnju i koordinaciju i strogo slijedi pravila. Sve su to osobine koje nedostaju u labavijim kulturama.

U svom prošlom istraživanju, Gelfand je primijetila da su čvršće nacije doživjele više vanjskih, kolektivnih prijetnji – poput rata, prirodne katastrofe, gladi ili bolesti – i tvrdi da su ove kulture razvile fokus na kolektiv i nisku toleranciju na nered kako bi preživjeti. Stoga su bolje pripremljeni za trenutnu krizu.

Novo istraživanje nastojalo je testirati teoriju ‘nepropusnosti’ u 57 zemalja u 2020. godini.

U usporedbi sa Sjedinjenim Državama, Ujedinjenim Kraljevstvom, Izraelom, Brazilom, Španjolskom i Italijom, Gelfandovo istraživanje pokazuje da mjesta poput Singapura, Japana, Južne Koreje, Kine i Austrije imaju mnogo čvršće kulture sa strožim pravilima i kaznama za devijantnost.

Naravno, nisu sve rastresite kulture jednako uspješno zaustavljale širenje virusa. Neki su, poput Novog Zelanda, dokazali iznimku od općeg pravila, vjerojatno zato što je vlada imala vrlo jake i dosljedne poruke kojima su ljudi vjerovali.

Unatoč tome, rezultati sugeriraju da kulturna labavost može predstavljati odgovornost tijekom krize.

“Naš duh kršenja pravila u SAD-u sjajan je za kreativnost i inovacije, ali ne podudara se dobro s rješavanjem kolektivne prijetnje”, kaže Gelfand.