Sposobnost bavljenja i razumijevanja glazbe obuhvaća gotovo svako ljudsko društvo. Dok druga stvorenja također pokazuju glazbeno ponašanje (pomislite na pjev ptica, zov grbavog kita), čini se da je naša glazbena spoznaja evolucijski različita unutar životinjskog carstva.

Nova studija dala nam je bolji uvid u odnos mozga s glazbom, otkrivši da pjevanje ima jasan neuralni potpis u usporedbi s govorom ili instrumentalnom glazbom.

Međutim, nije lako pregledati mozak.

Kako bi dobili preciznu sliku o tome što se događa u mozgu dok ljudi čuju zvukove, istraživači su koristili tehniku ​​zvanu elektrokortikografija (ECoG), gdje se elektrode postavljaju unutar lubanje za snimanje električne aktivnosti iz mozga.

Očito je nanošenje elektroda izravno na mozak invazivan postupak, pa su istraživači tijekom nekoliko godina prikupljali svoje podatke od pacijenata s epilepsijom koji su već bili podvrgnuti operacijama za liječenje napadaja.

Fascinantno je da su istraživači pronašli različitu populaciju neurona koji su specifično reagirali na pjevanje, pri čemu se ta populacija razlikovala od neuronskih prikaza instrumentalne glazbe i govora općenito.

“Naše ključno novo otkriće je da je jedna od ovih komponenti gotovo isključivo reagirala na glazbu pjevanjem. Ovo otkriće ukazuje da ljudski mozak sadrži neuralnu populaciju specifičnu za analizu pjesme”, dodaju autori istraživanja.

“Pjevanje se razlikuje od govora po svojoj melodijskoj intonacijskoj konturi i ritmičnosti, a od instrumentalne glazbe po vokalnim rezonancijama i drugim glasovno-specifičnim strukturama. Stoga je prirodna hipoteza da se neuronske populacije selektivne pjesme nelinearno integriraju kroz više značajki koje razlikuju pjevanje od govora i glazbe, poput melodijskih intonacija i vokalnih rezonancija”.