U svom novom remek-djelu, Afonso Cruz, autor nagrađivanih djela Kokoschkina lutka i Cvijeće nastavlja u sličnom stilu, s nekima od dobro nam poznatih likova iz tih romana.

Usred Hladnog rata, CIA je osmislila plan nazvan „Ambasadori jazza“. Njime se putem glazbe namjeravalo poboljšati međunarodnu percepciju Sjedinjenih Američkih Država, koja je u tom razdoblju bila osobito negativna te, naravno, pobijediti u ratu. S druge strane Željezne zavjese organizirani su tako brojni koncerti različitih velikana jazza, s vjerom kako će preobratiti mlade ljude s istoka koji su slušali ozbiljnu glazbu, ali su imali malo dodira s drugim glazbenim žanrovima, posebice jazzom.

Američki jazz pijanist Erik Gould živi u Parizu 1960-ih. Genijalni glazbenik ima sinesteziju, pojavu u kojoj se podražaji primaju u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga. Glazba u toj mjeri prožima njegov život da je ne samo osjeća cijelim tijelom, već i doslovno vidi svuda oko sebe. Jedino mjerljivo s njegovom ljubavi prema glazbi ljubav je prema njegovoj ženi, Nataši, koju obožava. Kad Nataša jednog dana nestane bez traga i bez oproštajne poruke, Goulda će to slomiti u toj mjeri da će jedva biti sposoban samostalno funkcionirati, kamoli se brinuti za njihovog zajedničkog sina Tristana. Na taj će način postati idealna meta za plan CIA-e…

Sve dosad rečeno moglo bi nas navesti na pomisao da je riječ o trileru, ali napeta špijunska priča samo je izlika za Cruza koji u svojem dobro poznatom poetičnom i zaigranom stilu piše roman o ljubavi, smrti, umjetnosti i samoći. Naklada Ljevak s ponosom predstavlja izvrstan roman jednog od najvažnijih suvremenih portugalskih autora čija su djela prevedena na dvadesetak svjetskih jezika.

Afonso Cruz rodio se 1971. u portugalskom mjestu Figueira da Foz. Pohađao je umjetničku školu António Arroio i Fakultet za vizualne umjetnosti u Lisabonu. Dosad je objavio desetak knjiga: satirični i psihodelični triler A Carne de Deus (Božje meso, 2008.), domišljat i zabavan borhesovski roman Enciclopédia da Estória Universal (Enciklopedija opće povijesti, 2009.) za koji je primio Nagradu Camilo Castelo Branco, potom knjigu za djecu i mlade Os Livros que Devoraram o Meu Pai (Knjige koje su proždrle moga oca, 2010.) za koju je dobio Nagradu Maria Rosa Colaço. Nakon toga slijedile su knjige A Boneca de Kokoschka (Kokoschkina lutka, 2010.) za koju je nagrađen Nagradom Europske unije za književnost 2012. i A Contradição Humana (Ljudsko proturječje, 2011.) za koju je dobio nagradu koju zajedno dodjeljuju Portugalsko društvo pisaca i Portugalska radio-televizija. Usto je, među ostalim, objavio roman Jesus Cristo Bebia Cerveja (Isus Krist je pio pivo, 2012.) koji su časopis Time-Out Lisbon i dnevnik Público proglasili najboljom knjigom te godine, kao i djelo Para Onde Vão os Guarda-Chuvas (Kamo idu kišobrani, 2013.), za koje je dobio Nagradu Portugalskog društva pisaca. Čitatelji dnevnika Expresso izabrali su ga jednim od 40 najdarovitijih portugalskih umjetnika. Osim kao književnik, ilustrator i redatelj animiranih filmova, Afonso Cruz također djeluje i kao skladatelj blues/roots glazbe za sastav The Soaked Lamb u kojem svira gitaru, usnu harmoniku, bendžo i ukulele.

Dean Trdak prevodi s talijanskoga, portugalskoga i engleskoga na hrvatski jezik. Preveo je tridesetak knjiga, među ostalim, i više djela Joséa Saramaga (Male uspomene, Slonovo putovanje, Kolebanje smrti), zatim djela Antonija Tabucchija (Posljednja tri dana u životu F. Pessoe i Rekvijem). Godine 2013. nagrađen je godišnjom nagradom HDKP-a za prijevod knjige K Toma McChartyja. U izdanju Naklade Ljevak objavljeno je više njegovih prijevoda, među kojima i Zvjezdani trenutak Clarice Lispector (2013.), Mrtvo more Jorgea Armada (2014.), Evanđelje po Mariji Colma Toibina (2015.), Kokoschkina lutka (2015.) i Cvijeće (2018.) Afonsa Cruza te Prosječni indeks sreće Davida Machada (2017.).

Izdavač: Ljevak