Noćas u 00:24 lansiranje misije Artemis II – nakon ponoći čovječanstvo se vraća dubokom svemiru

Dok se raketa SLS (Space Launch System) hladi na krio-gorivu na Floridi, svijet s nestrpljenjem iščekuje trenutak paljenja motora. No, dok su 1960-ih misije Apollo nizane jedna za drugom, na ovaj trenutak čekali smo više od pola stoljeća. Postavlja se pitanje: ako smo to mogli učiniti s tehnologijom koja je slabija od vašeg današnjeg džepnog kalkulatora, zašto nam je sada toliko dugo trebalo?

Što će se raditi na misiji?

Artemis II nije “repriza” Apolla. Ovo je desetodnevni test izdržljivosti.

• Prva 24 sata: Posada će provesti u visokoj orbiti oko Zemlje (tzv. High Earth Orbit). Zašto? Moraju biti sigurni da sustavi za održavanje života u kapsuli Orion rade savršeno prije nego što se otisnu 400.000 kilometara daleko, odakle nema brzog povratka.

• Put do Mjeseca: Nakon provjere, motor gornjeg stupnja rakete izbacit će ih prema Mjesecu. Putovanje će trajati četiri dana.

• Povijesni prelet: Proletjet će iza tamne strane Mjeseca na visini od oko 7.500 km. Neće ući u lunarnu orbitu, već će iskoristiti Mjesečevu gravitaciju da ih “izbaci” natrag prema Zemlji.

• Povratak vatrenom brzinom: Orion će ući u našu atmosferu brzinom od 40.000 km/h, stvarajući toplinu od 2.800 °C. To je finalni test toplinskog štita.

Zašto je trebalo 54 godine za novi let?

Mnogi misle da je tehnologija jedina prepreka, ali istina je složenija.

1. Gubitak “mišićne memorije”: Nakon 1972., NASA je fokus prebacila na Space Shuttle i Međunarodnu svemirsku postaju (ISS). Tvornice koje su radile dijelove za Apollo su zatvorene, inženjeri su otišli u mirovinu, a nacrti su postali zastarjeli. NASA je morala iznova naučiti kako graditi sustave za duboki svemir, a ne samo za nisku orbitu.

2. Budžet i politika: Tijekom 60-ih, NASA je dobivala skoro 4% ukupnog američkog budžeta. Danas dobiva manje od 0,5%. Svaki novi predsjednik donosio je novu viziju (Mars, asteroidi, pa opet Mjesec), što je usporavalo razvoj.

3. Sigurnosni standardi: U doba Apolla, rizik je bio prihvaćen dio igre. Danas je tolerancija na pogrešku gotovo nula. Artemis sustavi su dizajnirani da budu deset puta sigurniji od onih iz 1960-ih.

Zašto je danas teže nego prije 50 godina?

Zvuči apsurdno, ali letjeti na Mjesec u 2026. je inženjerski izazovniji zadatak nego 1969. iz nekoliko razloga:

• Dugotrajnost vs. Jednokratnost: Apollo je bio dizajniran za “pobjedu u utrci” – sleti, pokupi kamenje i bježi kući. Artemis je dizajniran za održivost. Sve što se danas leti mora biti temelj za stalnu bazu na Mjesecu i put na Mars.

• Složenost elektronike: Stari sustavi bili su jednostavni i otporni. Moderna mikroelektronika je nevjerojatno osjetljiva na kozmičko zračenje. “Hardening” (očvršćivanje) modernih čipova za uvjete izvan Zemljina magnetskog polja je proces koji traje godinama.

• Cilj je Južni pol: Apollo je slijetao na ravnice oko ekvatora Mjeseca gdje je sunce stalno sjalo. Artemis cilja na Južni pol, regiju vječnih sjena, kratera i leda. To zahtijeva preciznost slijetanja i tehnologiju preživljavanja ekstremne hladnoće koju Apollo nikada nije trebao.

Zašto su ulozi danas veći?

Ako Artemis II ne uspije, cijeli program povratka na Mjesec mogao bi biti otkazan, a primat u svemiru preuzela bi Kina, koja ubrzano gradi vlastiti lunarni program.

Ovo nije samo znanstvena misija; ovo je dokaz da čovječanstvo još uvijek može raditi “teške stvari”. Ulog je naš status kao multiplanetarne vrste. Sutra ujutro, kada se probudite, znat ćete jesmo li uspjeli napraviti taj prvi, odlučujući korak natrag u tamu svemira.

Podsjetnik: Prijenos uživo počinje večeras oko 21:00 h na NASA-inim kanalima, a samo lansiranje je predviđeno za 00:24 h. Sretno posadi!