Djelujući barem posljednjih 700 000 godina i dominirajući krajolikom Havaja, Mauna Loa najveći je štitasti vulkan na Zemlji (barem iznad razine mora) – a novi su podaci otkrili više o tome što bi moglo biti dovoljno za pokretanje budućih erupcija.

Gledajući pomake u tlu koje prate GPS i satelitski podaci, istraživači su uspjeli modelirati protok magme u unutrašnjosti vulkana, kao i odgonetnuti što bi, a što ne bi moglo izazvati sljedeću veliku erupciju iz Mauna Loa.

U koloni “bilo bi vjerojatno”: znatan potres. Taj se zaključak temelji na mjerenjima dotoka magme koja su se dogodila od 2014., usmjerenih topografskim naprezanjem okolne stijene.

“Potres magnitude 6 i veći oslobodio bi energiju koju je donio priliv magme duž subhorizontalnog rasjeda ispod zapadnog boka vulkana”, kaže Bhuvan Varugu , geolog sa Škole za pomorstvo i atmosferu Rosenstiel u Sveučilištu Miami.

“Ovaj potres mogao bi potaknuti erupciju.”

Znanstvenici su utvrdili da se 0,11 četvornih kilometara nove magme ulijevalo na novo mjesto u vulkanskoj komori između 2014. i 2020. godine, mijenjajući smjer u pritiscima koji su na nju vršeni.

Vulkanolozi već znaju da su aktivnosti na boku i erupcije usko povezane na Mauna Loi, što znači da promjene na tim bokovima uzrokovane injekcijama magme mogu značajno utjecati na ponašanje vulkana.

Prema podacima, Mauna Loa je već pod “prilično velikim” topografskim opterećenjem. Daljnji upadi magme povećat će vjerojatnost potresa i erupcije, ali to možda neće biti potrebno: nedostatak nedavnog kretanja ispod zapadnog boka vulkana navodi istraživače da misle da bi tu mogao biti potres.

Nedavne erupcije naglašavaju koliko bi rano upozorenje moglo biti važno: 1950. godine lava iz erupcije Mauna Loa stigla je do obale za samo tri sata. Erupciji 1950. i još jednoj velikoj 1984. prethodili su znatni potresi.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA