Novo istraživanje baca svjetlo na to kako štetne gljive mogu postati korisne i smanjiti bacanje hrane

Plijesan i bolesti uzrokovane gljivicama mogu uvelike utjecati na rok trajanja voća i povrća. Međutim, neke gljive koriste svojim domaćinima tako što pomažu preživljavanje biljaka. Colletotrichum tofieldiae (Ct) je korijenska plijesan koja obično podržava nastavak razvoja biljke čak i kada biljka nema dovoljno fosfora, važnog nutrijenta za fotosintezu i rast. Istraživači su proučavali jedinstveni patogeni soj gljivica, nazvan Ct3, koji obrnuto inhibira rast biljaka. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Communications.

Uspoređujući korisne i štetne Ct sojeve, otkrili su da je aktivacija jednog klastera gena za sekundarni metabolizam gljivica odredila negativan utjecaj gljivica na biljku domaćina. Kada je klaster bio poremećen, bilo genetski ili promjenom okoliša, ponašanje gljivica promijenilo se iz inhibiranja rasta u njegovo poticanje. Razumijevanje ovakvih mehanizama moglo bi nam pomoći u smanjenju bacanja hrane iskorištavanjem korisne uloge koju gljive mogu imati na hranu.

Kada se vaše svježe jagode smekšaju od plijesni ili grožđe posijedi i smežura se na dnu zdjele s voćem, to je uvijek pomalo razočaravajuće i neugodno. Krivac je obično gljivica Botrytis koja uzrokuje bolest, a koja uništava usjeve hrane diljem svijeta i lako se širi vjetrom i tlom.

Međutim, postoje mnoge gljive koje imaju manje destruktivan odnos sa svojim biljkama domaćinima, čak stvaraju partnerstva koja mogu pomoći biljci da napreduje.

“Ako steknemo sveobuhvatno razumijevanje regulatornih mehanizama koji upravljaju klasterom gena sekundarnog metabolizma gljiva, možemo osmisliti metodu za selektivno suzbijanje potencijalne patogeneze kod inače korisnih gljiva, optimizirajući njihovu upotrebu u poljoprivredi i iskorištavajući puni potencijal prirodno prisutne mikrobne raznolikosti u ekosustavima tla”, rekao je znanstvenik Hiruma u svom istraživanju.