Knjiga O starenju, izvorno zamišljena 1966. godine pod naslovom Neizlječiva bolest, progovara o jednom od najstarijih pitanja čovječanstva: zašto i kako starimo i kako se nosimo s činjenicom starenja. Na osnovi vlastitih životnih iskustava te filozofskih i književnih utjecaja kao što su Thomas Mann, Proust, de Beauvoir te raznih antropoloških pristupa, Améry u pet sjajnih eseja donosi odgovore na uvijek aktualno pitanje što znači starjeti.

Jean Améry rođen je 1912. u Beču pod imenom Hanns Chaim Mayer, a nakon Drugoga svjetskog rata mijenja ime. Studira književnost i filozofiju. Dolaskom nacista u Austriju 1938. emigrirao je u Francusku, a potom u Belgiju. Sudjeluje u pokretu otpora. Uhićen 1943., ispitivan i mučen u tvrđavi Fort Breendonk u Belgiji, a potom deportiran u Auschwitz. Dvije godine zatočenik je koncentracijskih logora, a nakon oslobođenja od 1945. živi u Bruxellesu kao slobodni pisac.

Godine 1970. dobiva Nagradu njemačkih književnih kritičara, 1971. nagradu Bavarske akademije lijepih umjetnosti, a 1977. književnu Nagradu „Lessing“ Slobodnog i hanzeatskog grada Hamburga. Bečki pisac Robert Menasse utemeljio je nagradu “Jean Améry – nagrada za europsku esejistiku”, koju su do danas dobili mnogi utjecajni autori (Jančar, Kertész, Ugrešić, Gauß). Među njegovim djelima posebno se ističu S onu stranu krivnje i zadovoljštine (Naklada Ljevak, 2009.), knjiga u kojoj autor govori o iskustvima boli i patnje iz koncentracijskog logora, i esej Dići ruku na sebe – diskurs o slobodnoj smrti (OceanMore, 2011.). Jean Améry oduzeo si je život 1978. u Salzburgu.

Izdavač: OceanMore