“Jednog sam se dana sama zatekla u kući i nisam znala kako da nastavim živjeti. Bila sam beskorisna jer me nitko nije volio i ništa nisam mogla. Samoća je bila toliko jaka da nisam imala ideju kako da živim svoj život, pa sam tako postala osoba koja ne živi ničiji život. Bila sam nitko. Naravno, pravila sam se da živim, ali nisam živjela. Maštala sam o tome da nestanem ili se ubijem, ali tako da to izgleda kao nesreća. Tražila sam po internetu kako najbolje inscenirati nesreću. Ovoga se ne sjećam, ali mora da sam na internetu pitala kako da dođem do oružja jer mi je US Army poslala poruku i prvo što su napisali bilo je: ‘Ne možete podnijeti svu ovu slobodu.’
I bili su u pravu. Ova vrsta slobode nije za mene. Drugo što su napisali je da za finu sumu mogu kupiti što god poželim u njihovoj trgovini. Tada sam shvatila da mi poruku nije poslala američka vojska nego trgovina oružjem istog imena. Kad razmišljam o tome da si oduzmem život, uvijek mi se čini da bi se najjednostavnije bilo ustrijeliti. To bih mogla, ali bi bilo teško postići da izgleda kao da me netko drugi ustrijelio, pa sam se, s određenom tugom, okrenula istraživanju drugih opcija. Za sve sam bila prevelika kukavica.
Nisam mogla skočiti s velike visine i nisam mogla popiti sve tablete koje su ležale u metalnoj kutijici kao moguća opcija. Jednom sam stupila u kontakt s podzemljem. Vlakom sam otišla do velikog grada u tom jadnom krajičku zemlje u kojem sam živjela. Znala sam kamo moram otići. Svi to znaju.”
Ovo je potresna i dirljiva slika njezinog svijeta, pogled iz drugog ugla njezine životne priče koju je njezin bivši muž – pisac Karl-Ove Knausgård u detalje opisao u svojim autobiografskim knjigama Moja borba. Ona mu se izravno obraća u knjizi, ali ga nikada ne optužuje što ju je na kraju napustio. Roman se čita kao pokušaj ponovnog zadobivanja kontrole jedne javnosti izložene žene, majke i spisateljice nad svojim životom i sjećanjima i zasluženo je dočekan hvalospjevima u švedskim medijima.
Linda Boström Knausgård (1972), švedska prozaistica i pjesnikinja, debitirala je 1998. godine pjesničkom zbirkom Gör mig behaglig för såret. Širu pažnju kritike i publike privukla je zbirkom kratkih priča Grand Mal 2011. godine. Prvi roman, Helioskatastrofen, objavljen joj je 2013. godine, roman Wälkommen till Amerika (Dobrodošli u Ameriku) 2016., a Oktoberbarn (Oktobarsko dijete) 2019. godine. Lindi Boström Knausgård dijagnosticiran je bipolarni poremećaj, tema njezinog radijskog dokumentarca Jag skulle kunna vara USA’s president (2005.) Do 2016. godine bila je udana za norveškog pisca Karla-Ovea Knausgårda.
Izdavač: Naklada Ljevak
