Karlovački hard rock bend opakog imena i opakog nastupa Opaki jahači vatrenih riffova iz pakla napokon je dovršio svoj prvi album.
Kratko smo popričali s ekipom iz benda i doznali što nas sve očekuje na novom albumu, zašto baš naziv 5 do 12 i kakvi su planovi za nastavak svirki u ovoj godini.
10 godina od osnutka benda stiže i prvi album. Mnogi vaši obožavatelji kažu napokon! Zašto ste čekali toliko dugo?
Da, napokon! I mi to mislimo. Album je u biti finiširan odavno, ali kao i većini glazbenika pandemija nam je pomrsila planove tako da smo sve odgodili u nadi da će se stanje normalizirati. Kako se to ipak nije dogodilo, odlučili smo da ga je onda najbolje objaviti na desetu godišnjicu benda.
Što ćete nam predstaviti na novom albumu?
Na novom albumu slušatelji će moći čuti par novih stvari koje se nisu mogle čuti ni na EP-u niti na našim koncertima te također neke stare stvari koje smo prearanžirali u odnosu na naš EP „Stado“ od prije 5 godina.
Nakon društveno angažiranih spotova „Muda i Jaja“ te nešto starijeg „Pusti me da sanjam“ očekuju li nas i dalje snažni tekstovi koji oslikavaju tešku hrvatsku stvarnost ili je to bio samo slučajan splet okolnosti? Nastavlja li se ova angažiranost inspirirana svijetom oko nas i na albumu?
Sam naziv „5 do 12“ na neki način opisuje i tematiku pjesama s albuma koje su inspirirane trenutnom situacijom u svijetu koja je daleko od idealne. Mislim da je trenutno 5 do 12 za reakciju na mnoge svjetske probleme. Za neke od njih smo tu dvanajsticu već debelo prešli i pitanje je kako stvari posložiti u pravom smjeru no to ne znači da ne treba ustrajati i boriti se za bolju verziju svijeta u kojem živimo. Zato tematiku pjesama ne bih ograničio samo na hrvatsku stvarnost jer svijet je odavno postao globalno selo.
Za one koji još nisu čuli za vas, recite tko je bend „Opaki jahači vatrenih riffova iz pakla“? Što svirate i zašto svirate?
Sviramo rock z mudima iz zaljubljenosti u rokenrol, a opaki smo iz razloga što je hrvatska rock scena odavno premekana. Članovi benda su Marino Mihelić na gitari, Goran Glavač na bubnjevima i Peđa Gvozdić bas gitara i vokal.
Zaokuplja li vas bend u potpunosti ili izvan svirki i proba ipak imate svoje živote i poslove?
Nažalost prisiljeni smo raditi druge poslove, ali vjerujemo da ćemo u ovo doba sljedeće godine biti milijarderi… 😉
Sve vaše pjesme su autorske?
Da. Osim pjesme „Muda i Jaja“ koja je na neki način hommage pjesmi „Jesus gonna be here“ Toma Waitsa, ali u biti koristimo samo harme iz te pjesme, ostatak je naš.
Imate li neke posebne glazbene uzore?
Svaki od nas ima svoje uzore, ali svi smo odrasli na Motorheadu, Clutchu, Rollinsu, Tom Waitsu, što se vjerojatno i čuje u našoj glazbi.
Do sada snimljeni spotovi su na zavidnoj razini kvalitete. Vidi se uložen rad i znanje kako bi dobili svjetski proizvod kakav vi imate. Možemo li očekivati ove godine novi spot? Nešto s novog albuma?
Ideja nam je snimiti što više spotova. Do ljeta mislimo izbaciti spot za opaki ljetni hit „Daj mi sve“.
Planirate li uskoro nastupe uživo? Kako vidimo, neki bendovi unatoč koroni nastoje organizirati nastupe za jako uzak krug gledatelja. Planirate li vi nešto slično ili čekate bolje dane za live nastupe?
U planu nam je snimanje live sessiona koji bi bio popraćen s više kamera pa streaman ili uploadan na Youtube, a nakon toga početkom ljeta nam je u planu open air koncert. Svojevrsna promocija albuma koju smo zamislili kao audio-vizualni rock spektakl. Drž’te fige da nam upali.
