Izvrsna petosatna mini serija HBO-a “Černobil” završava riječima: “U sjećanje na sve koji su patili i žrtvovali se.” To je prikladna završna napomena za seriju koja umjereno odaje počast upravo tim ljudima, od radnika koji su umrli u eksploziji do onih koji su se borili da zadrže mir i sigurnost do znanstvenika koji su nadzirali čitav proces i također izlagali svoje živote. Sjajno strukturirana i usidrena velikim izvedbama Jareda Harrisa , Emily Watson, Stellana Skarsgarda Černobil je neumoljivo mračan, ali ima izvanrednu kumulativnu snagu. Svaki sat serije je bio dojmljiviji od onog prije njega i sve me više uvlačio u dobro poznatu priču o katastrofi u Černobilu. Složena, slojevita vizija Johna Rencka o čitavoj naciji promijenjenoj nuklearnim događajem postaje sve razornija kako odlazimo iz nastavka u nastavak.

U početku se “Černobil” ponaša nevjerojatno epizodno. Susrećemo različite likove u sferi onoga što se dogodilo 26. travnja 1986. kada je sigurnosni test prošao vrlo, vrlo pogrešno. Postoje radnici koji su izravno uključeni u test, većina od njih je neiskusna i neinformirana o tome što točno rade, a na čelu te vesele ekipe je uvredljivi kreten koji ih svojom agorancijom tjera da griješe. Postoje lokalni službenici za hitne slučajeve, poput vatrogasaca koji ulaze u krug elektrane kako bi zaustavili plamen, nesvjesni da se izlažu neviđenom riziku. A tu su i vladini dužnosnici, od kojih se neki odmah snalaze kako bi izmislili priče i zadržali ruski imidž širom svijeta, tvrdeći da se ništa strašno nije dogodilo čak ni kada saznaju da je istina diametralno suprotna.

U podcijenjenoj karijeri, ovo je jedna od najboljih rola Jareda Harrisa koji predstavlja znanstvenika, pravednika i borca za ljude i državu no opet realnog stručnjaka. Kao što kaže u jednom trenutku, oni pokušavaju popraviti nešto što se nikada prije nije dogodilo. U Harrisovom glasu možete čuti i očaj, dok radi na rješavanju problema koji ne samo da nije moguće riješiti, već je već učinio toliko radioaktivne štete da će vjerojatno ubiti sve uključene, uključujući i njega.

Najveću zamjerku serijalu mogu plasirati samo na jedan događaj a to je nedovoljno obrađen proces same evakuacije stanovništva iz grada Pripyata. Evakuacija je naime prikazana no možda nedovoljno detaljno i (prema mojoj procjeni) pruženo joj je vrlo malo prostora jer ipak se radilo o transferu 50.000 ljudi doslovno u jednom danu.

Ukupno gledano ovo je odlična serija, pomalo teška i mučna, posebno ako uzmemo u obzir da se radi o istinitom događaju. Životna priča jedne nacije i grada koji su doživjeli stravičnu životnu sudbinu. Černobil je serijal koji svakako morate pogledati u 2019. godini.