Postoje dvije vrste narcisoidnih i razlika je presudna, kažu istraživači

U vremenu kada je šepurenje svojim najboljim ja na društvenim mrežama postalo norma, čini se da su narcisoidne osobine posvuda.

U današnjem su slengu ponašanja poput prava, nadmoći i čestitanja sebi poznata kao „flexing“. Takve bi osobine mogle biti češće danas, ali biti narcisoidan još uvijek se smatra patološkom osobinom ličnosti, slično sadističkoj, manipulativnoj ili čak psihopatskoj.

Međutim, novo istraživanje na 270 ljudi sa srednjom dobi od 20 godina daje veću zaslugu ideji da narcisoidna ponašanja nisu uvijek pokrenuta istim stvarima kao i psihopatija.

“Dugo vremena nije bilo jasno zašto se narcisi ponašaju “neugodno”, poput čestitanja sebi, jer zapravo tjeraju druge da manje misle o njima. Naš rad otkriva da ti narcisi nisu grandiozni, već prilično nesigurni”, rekao je klinički psiholog Pascal Wallisch sa Sveučilišta New York.

Psiholozi već razlikuju dvije prilično različite vrste narcisa : ‘ranjivi narcisi’ koji imaju nisko samopoštovanje, anksioznost privrženosti i vrlo su osjetljivi na kritiku; i ‘grandiozni narcisi’, koji imaju visoko samopoštovanje i samopouzdanje.

Ovo najnovije istraživanje pomaže u daljnjem razdvajanju njih dvoje.

“Narcisi su nesigurni i s tim se nesigurnostima nose savijanjem. To dugoročno čini takve osobe sve sličnije drugima bez i malo osobnosti, što dodatno pogoršava njihovu nesigurnost, što onda dovodi do začaranog kruga fleksibilnog ponašanja”, kažu psiholozi.

To je za razliku od pojedinaca koji pokazuju grandiozni narcizam, koji istinski vjeruju u vlastitu važnost i ne pokazuju znakove nesigurnosti. Istraživačima je ova razlika između njih dvoje puno više od puke razlike u kategoriji.

“Smatramo da se ono što se prije smatralo grandioznim narcizmom zapravo bolje razumijeva kao jedna manifestacija ponašanja psihopatije” , pišu stručnjaci u svom radu.

Nadalje, šepurenje na društvenim mrežama je nešto u čemu mnogi od nas sudjeluju, kolektivno formirajući i hraneći nesigurnost da se ne uklapamo. Ta ponašanja ugrađena su u nas kao obvezno društvenu vrstu.

Iako su narcisi notorno izvrsni u korištenju društvenih medija, mogu li društveni mediji povećati narcizam bilo je manje vjerojatno, ali novi članak sugerira da “povećanje takvog ponašanja – posebno samoizdizanja – ima smisla u okviru koji mi ovdje predlažemo, kao angažiranje s društvenim mrežama koje u sebi nosi stalnu socijalnu usporedbu i ocjenjivanje, što bi moglo pogoršati nesigurnost oko vlastite vrijednosti. ”

Dakle, sljedeći put kad budete spremni odbaciti nečije hvalisavo ponašanje kao samovažnost, možda bi vrijedilo uzeti u obzir da su oni jednostavno … nesigurni.