Kako je život nastao na Zemlji i dalje fascinira znanstvenike, ali nije lako zaviriti milijardama godina u prošlost. Sada rastu dokazi za relativno novu hipotezu o tome kako je život započeo: s vrlo preciznom mješavinom RNA i DNA.

RNA i DNA određuju genetski sastav cjelokupnog biološkog života, pri čemu DNA djeluje kao genetski nacrt, a RNA kao čitač ili dekoder nacrta. Dugo se vremena mislilo da se RNA prvo razvila na Zemlji, a DNK je evoluirala nakon toga – ali sve veći dokazi sugeriraju da su se mogli pojaviti u isto vrijeme i da su oboje bili uključeni u pokretanje života na planetu.

Najnovije istraživanje koje podupire ovu ideju objašnjava kako jednostavni spoj diamidofosfat (DAP) – koji je možda bio prije života na Zemlji – može povezati gradivne blokove DNK zvane deoksinukleozidi u osnovne DNA lance.

Jedno od velikih problema s idejom da je samo RNA stvorila život na Zemlji jest kako je RNA uspjela proći nužni proces samo-replikacije – RNA obično zahtijeva enzime za cijepanje koji su se razvili nakon RNA.

Prema onome što do sada znamo, čini se da je RNA imala neku vrstu pomoći u inženjerskom životu – a najnoviji eksperimenti pokazuju da je DNK to i mogla biti, stvarajući “kimerne” molekularne niti koje se mogu odvojiti lakše od same RNA.

Možda nikada sa sigurnošću nećemo znati je li DNK pomogla RNA da stvori prve oblike života na našem planetu, s obzirom na to da se to dogodilo prije milijarde godina, ali naše razumijevanje tih procesa nastavlja se razvijati.

Istraživanje nije korisno samo u pogledu odnosa prema podrijetlu života – uvid u odnos RNA-DNA može imati čitav niz primjena u modernoj kemiji i biologiji.