Zagađenje zraka moglo bi vam zamutiti vid u kasnijem životu, prema velikoj studiji koja je pronašla vezu između onečišćenja zraka sitnim česticama i makularne degeneracije, stanične bolesti oka koja može dovesti do nepovratne sljepoće.

Otkrića služe kao jasan podsjetnik na mnoge načine na koje zagađenje zraka može biti štetno za naše zdravlje, iako su za ovo istraživanje još uvijek slabo istražene činjenice, no neupitno je da poveznica postoji.

“Naša otkrića dodaju sve veće dokaze o štetnim učincima zagađenja okolišnog zraka, čak i u uvjetima relativno niske izloženosti zagađenja okolišnog zraka”, pišu autori studije u svom radu.

Zagađenje zraka globalni je problem kojem mnogi ne mogu pobjeći, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da preko 90 posto svjetske populacije živi na mjestima na kojima razina štetne kvalitete zraka premašuje granice utvrđene za onečišćujuće tvari koje predstavljaju zdravstveni rizik.

Najveća zabrinutost za javno zdravlje je oko zagađivača kao što su čestice (prašina, čađa), prizemni ozon, dušikov dioksid, sumpor-dioksid i drugi plinovi koji se emitiraju iz motornih vozila, teške industrije i šumskih požara.

Fine čestice, skraćeno nazvane PM 2,5 , posebno su zabrinjavajuće. Te mikroskopske čestice manje od 2,5 mikrometara mogu prodrijeti duboko u pluća i ući u krvotok, uzrokujući upalu.

Opetovano izlaganje zagađivačima poput ovih može nadražiti oči i grlo, uzrokovati poteškoće s disanjem. Nadalje, zagađenje okolišnog zraka čini 43 posto smrtnih slučajeva od kronične opstruktivne plućne bolesti i više od četvrtine svih smrtnih slučajeva od raka pluća, bolesti srca ili moždanog udara.

U ovom istraživanju fokus je bio na dobnoj makularnoj degeneraciji (AMD), stanju u kojem se čovjekov vid pogoršava s godinama, što dovodi do povećanog gubitka vida i potencijalno čak i sljepoće.

Bolest je povezana s nepropusnim krvnim žilama na stražnjem dijelu oka i malim kapljicama masti i proteina koje se nakupljaju na makuli, dijelu oka u središtu mrežnice. Genetika i pušenje među glavnim su čimbenicima rizika za ovo stanje.

Za svoju analizu istraživači su izvukli podatke o tisućama ljudi upisanih u britansku Biobanku i procijenili godišnju razinu onečišćenja zraka oko svojih domova koristeći druge javno dostupne skupove podataka.

Studija je utvrdila da su ljudi koji su bili izloženi višim razinama onečišćenja zraka sitnim česticama imali veće stope AMD-a koji su sami prijavili.