Papar i med priča je o emigrantici Ani koja je prije 12 godina zbog obrazovanja preselila u Englesku i njenoj baki koja živi na hrvatskom otoku i nada se povratku unuke. Baka redovito peče paprenjake i u paketima ih šalje Ani kako bi je podsjetila na miris doma, baš kao što je nekada davno slala pakete svojem suprugu pomorcu. Ana u Engleskoj radi kao slastičarka, no recept za paprenjake joj je nepoznat, a mirisni keksi potiču je na preispitivanje. Ana osjeća kako je vrijeme da napokon odluči ostaje li zauvijek u Engleskoj ili je vrijeme da se vrati na otok.

Recept i proces pečenja paprenjaka integrirani su u priču, pa tako tijekom predstave publika ima priliku kušati hrvatsku rakiju, kavu, mirisati čaj od majčine dušice, miješati sastojke, mijesiti, koristiti drvene modlice za izradu ovih aromatičnih keksa. Skladateljica je doktorica muzikologije Jovana Bačković koja stvara originalnu glazbu za predstavu, te u vlastitom aranžmanu obrađuje izvorne napjeve hrvatskih klapa. Multisenzorno iskustvo ove predstave približava engleskoj publici hrvatsku kulturu i običaje.

Drama obrađuje problematiku (e)migracije, iseljavanja s hrvatskih otoka, ali i očuvanja nacionalne i osobne tradicije naspram asimilacije u novoj kulturi, te pitanja identiteta i migracije u trenutnoj britanskoj stvarnosti. Političke promjene koje su zahvatile Hrvatsku i Englesku (od priključenja Hrvatske Europskoj Uniji 2013. godine do engleskog referenduma u 2016., te opredjeljenja za Brexit) svedene su na osobnu priču o jednoj mladoj ženi i njenoj baki.

„Papar i med“ prva je drama pisana na engleskom jeziku dramske spisateljice Kristine Gavran koja je za svoje drame već dobila nagrade Marin Držić i Mali Marulić.

Praizvedba će biti održana 30. ožujka u Derby Theatre u Engleskoj.

Autorski tim:
Autorica teksta: Kristina Gavran
Redateljica: Tilly Branson
Glumica: Tina Hofman
Scenografkinja: Eleanor Field
Oblikovatelj svjetla: James Stokes
Skladateljica-oblikovateljica zvuka: Jovana Bačković
Suradnica za pokret: Kitty Randle
Grafički dizajn: Fernando (fotografija – Nediljko Prološćić)