Prema stručnjacima, produljenje životnog vijeka ima jedan ozbiljan nedostatak

Sam Altman, izvršni direktor OpenAI-ja, nedavno je uložio 180 milijuna američkih dolara u Retro Biosciences – tvrtku koja želi produljiti ljudski životni vijek za 10 zdravih godina.

Jedan od načina na koji to planira postići je “pomlađivanje” krvi. Ova se ideja temelji na studijama koje su otkrile da stari miševi pokazuju znakove obrnutog starenja kada im je davana krv mladih miševa.

Altman nije jedini poduzetnik iz Silicijske doline koji podupire napore za produljenje života. Suosnivač PayPala Peter Thiel, osnivač Amazona Jeff Bezos i suosnivač Googlea Larry Page uložili su milijune u projekte koji bi mogli duboko utjecati na naše živote.

Prvo postavljeno pitanje je znanstveno: mogu li te tehnologije funkcionirati? Na ovom frontu žiri još uvijek nije, a ima razloga i za optimizam i za skepticizam.

Drugo je pitanje jednako važno: čak i ako je produljenje životnog vijeka izvedivo, bi li to bilo etično?

Objašnjavamo zašto neki uobičajeni etički argumenti protiv produljenja životnog vijeka nisu tako čvrsti kao što bi se mogli činiti – i iznosimo još jedno, pomalo zanemareno objašnjenje zašto pokušaj živjeti vječno možda nije vrijedan toga. Netko bi mogao tvrditi da produljenje životnog vijeka samo potiskuje ono neizbježno: da ćemo umrijeti. Međutim, problem s ovim gledištem je taj što će svaki spašeni život biti spašen samo privremeno.

Produljenje životnog vijeka za 10 godina slično je spašavanju plivača koji se utapa, samo da oni nakon 10 godina poginu u prometnoj nesreći. Iako bismo mogli biti tužni zbog njihove eventualne smrti, ipak bismo bili sretni što smo ih spasili.

Isto vrijedi i za konvencionalnu medicinu. Ako liječnik izliječi moju upalu pluća, na kraju ću umrijeti od nečeg drugog, ali to ne znači da ćemo liječnik ili ja žaliti što sam spašen.

U najoptimističnijim scenarijima koje su iznijeli stručnjaci, čak i skromni kratkoročni dobici mogli bi pomoći ljudima da dodaju stoljeća svom životu, jer bi dobrobiti svake intervencije mogle kaskadirati. Na primjer, svaka dodatna godina života povećala bi vjerojatnost preživljavanja do sljedećeg velikog otkrića.

Jedna od briga je da bi vrlo dug život mogao biti nepoželjan. Filozof Bernard Williams rekao je da život postaje vrijedan kroz zadovoljenje onoga što on naziva “kategoričkim željama”: željama koje nam daju razlog da želimo živjeti.

Williams očekuje da se te želje odnose na velike životne projekte, poput odgoja djeteta ili pisanja romana. Boji se da ćemo, s obzirom na dovoljno dug život, ostati bez takvih projekata. Da je tako, besmrtnost bi postala zamorna.