COVID-19 pandemija je izvrtila sve naglavačke. U početku su mnoge škole prešle na internetsku nastavu. Kad su neke od tih škola nastavile s normalnim radom, smanjile su broj učanika koji su se selili s mjesta na mjesto. Isto tako, mnoge tvrtke dopuštaju ljudima da rade od kuće. To znači da je manje ljudi šetalo do autobusnih stajališta ili lutalo po školama ili na radnim mjestima. Ljudi sada provode višak vremena sjedeći.

Ovaj sve češći način života na kauču nije dobar za zdravlje. Ljudsko tijelo treba kretanje. Ograničenje tog kretanja može dovesti do mnoštva problema, od širenja struka i povišenog krvnog tlaka do sve većih rizika od kroničnih bolesti, poput dijabetesa. Sad, sve veći broj podataka pokazuje da mozak pati i kad se ne krećemo dovoljno. A to može pridonijeti problemima s mentalnim zdravljem koji se mogu pojaviti tijekom vaših tinejdžerskih godina.

Jacob Barkley znanstvenik je za vježbe na Državnom sveučilištu Kent u Ohiju. Bio je dio tima koji je prošle godine pitao 398 studenta i nastavnika o njihovim aktivnostima prije i nakon što je osobna nastava prestala u ožujku 2020. Oni koji su najviše vježbali, u prosjeku su postali manje fizički aktivni. S druge strane, ljudi koji su prije bili manje aktivni, više su se bavili tjelesnom aktivnošću nakon prestanka nastave.

Jedno istraživanje provedeno prije pandemije pokazalo je da tinejdžeri sjede u prosjeku 8 sati i 43 minute dnevno. To je nekih 90 minuta više nego što su to činili s 12 godina. Tijekom istog razdoblja prosječno vrijeme provedeno u vježbanju opalo je za otprilike 80 minuta – na nešto više od četiri sata dnevno. Istraživači su svoja otkrića podijelili u Lancet psihijatriji u ožujku 2020 .

U svakoj dobi tinejdžeri su također odgovarali na pitanja o simptomima depresije. Primjerice, pitani su za loše raspoloženje, lošu koncentraciju i gubitak užitka u stvarima u kojima su uživali.

Svaki dodatni sat sjedenja u dobi od 12, 14 i 16 godina bio je povezan s višim rezultatima depresije u dobi od 18 godina. U stvari, 18-godišnjaci koji su sada dosljedno vodili neaktivan život imali su 28 posto veću ocjenu depresije od onih koji su bili aktivni. S druge strane, svaki dodatni sat lagane tjelesne aktivnosti u dobi od 12, 14 i 16 godina bio je povezan s nižim rezultatom depresije u dobi od 18 godina.

Rezultati sugeriraju da bi sve vrste pokreta mogle pomoći, čak i lagane aktivnosti, kažu znanstvenici.