Prvi emoji stvoreni su u Japanu kasnih 1990-ih kako bi se skratilo vrijeme i podaci potrebni za sricanje riječi. Otada su ove male ‘slikovne riječi’ postale sastavni dio modernog diskursa, koje se koriste za dijeljenje viceva, izražavanje emocija ili dodavanje okusa razgovoru.

No, iako bi računalu moglo biti lakše slati i primati emojije umjesto riječi, to zahtijeva malo više truda od nas običnih smrtnika.

Novo istraživanje sugerira da većina ljudi može lako razumjeti emoji kada izravno zamjenjuje riječ – poput ikone za automobil umjesto riječi ‘auto’ – ali nam treba oko 50 posto duže da shvatimo ikonu.

Malo kašnjenje vjerojatno postoji jer naši umovi tumače te slike kao slike, a ne kao riječi, tvrde znanstvenici, što zahtijeva dodatni korak obrade. Prvo, naš mozak mora prepoznati sliku pred našim očima, a zatim tu sliku moramo povezati s riječju. Ako samo pročitamo riječ, stići ćemo prije.

Kako bi otkrili kako naš mozak čita rečenice s emotikonima, istraživači u Njemačkoj pokrenuli su samostalno online istraživanje čitanja među 53 izvorna njemačkog govornika. U roku od jedne sekunde čini se da je naš mozak sposoban izvući cijeli leksikon riječi koje zvuče slično, a koje bi mogle odgovarati slici koju vidimo prije nego što odaberemo najprikladniji homofon.

Na temelju istraživanja, autori rada tvrde da se emojiji tumače na način ovisan o kontekstu. Na primjer, ako je riječ izravno zamijenjena emojiem, naš se mozak ne trudi izvući potpuni leksički prikaz izvorne riječi, uključujući i kako zvuči.

Ali ako je riječ zamijenjena emojiem koji zvuči samo kao riječ, onda to čini naš mozak.

Budući da ljudi s visokom pismenošću nisu imali ništa bolje rezultate u zadatku homofonskih emojija, to znači da njihov mozak vjerojatno nije tako uvježban u izvlačenju cijelog leksikona riječi; vjerojatno to ne rade često kada čitaju emojije u tekstu.

“U ovom slučaju, činjenica da je netko navikao na emoji više nije od pomoći”, objašnjava lingvistica Tatjana Scheffler s Instituta za germanistiku pri Ruhr-Universität Bochum.

“Sudionici u dopisivanju koji češće koriste emojije jednako sporo kao i ostali čitaju homofonske emojije. Tome u prilog govori i činjenica da oni sudionici u tipkanju koji su sami procijenili da često koriste emojije, brže čitaju odgovarajuće emojije.”

Bit će zanimljivo vidjeti mogu li buduća istraživanja replicirati ove nalaze među većim skupinama i različitim jezicima.