Tko ne pamti prvu rečenicu poznatog djela Franza Kafke: „Bit će da je Josefa K. netko oklevetao jer su ga jednog jutra uhitili.”
Sve od prvog čitanja romana, kada nam ništa nije bilo jasno, pa svako daljnje čitanje, uvlačilo nas je u strahovite košmare pravosudnog sustava u kojima se našao glavni junak.
Proces je jedan od onih naslova koji uvijek iznova intrigira, kao materijal za čitateljsko promišljanje ili predložak za filmsko te kazališno uprizorenje. Kafkin najpoznatiji roman odlikuje jednostavan, pravocrtni fabularni sklop i istodobna neiscrpna slojevitost značenja, čudesna, tjeskobna atmosfera i emotivno-intelektualna zagonetnost. Svemoćni, tlačiteljski birokratski aparat koji guta ljudskost i Josef K., “vjerojatno najpoznatiji inicijal svjetske književnosti”, simboli su nečovječnosti svakog sustava vlasti i moći, odnosno zbunjenosti, nesnalaženja i straha pojedinca stjeranog u kut. Josef K. u tom smislu izmiče definicijama i heroja i antiheroja, on je djelatan utoliko što se brani, ni sam nije siguran od koga i čega, sloboda mu je ukinuta, a ponos pogažen, da bi na kraju “stid u njemu bio jači od smrti”. U režiji Renea Medvešeka, “Proces” se ukazuje kao priča koja neće ostati (tek) na simbolici, već će se zagledati u lica naših ovodobnih nemira i napetosti.
Proces Franza Kafke čita se cijeli život. Ne samo da bi se shvatila logika fabule, već da bi u svojim možebitnim postupcima izbjegli biti sudionici aparata koji ždere i melje ljude sve dok mentalno i tjelesno ne popuste. Nebi bilo loše da se ovo djelo uvede kao obvezatna lektira studentima pravnih fakulteta. Možda bi bilo manje nepravde na svijetu.
Gradsko dramsko kazalište Gavella uprizorilo je Proces Franza Kafke, u režiji Rene Medvešeka

Proces Franza Kafke u Gradskom dramskom kazalištu Gavella