U knjizi priča Davora Ivankovca kroz poznate nam se teme iz globalne politike i lokalne kulture svakodnevice, kao što su prijetnja nuklearnim ratom, Satan Panonski, Hod za život ili smrt, kašnjenje domaćeg prijevoza, otkrivaju uzorci ubrzane i nezaustavljive tranzicije – protoka vremena koje već dugo ne odgovara konceptu vremena i smjenama njegovih doba, na kojima smo odrasli i u koje smo ulagali. Povijest gubi ulogu i težinu u formiranju sadašnjosti i projiciranju budućnosti, i zato, kao živi svjedoci uspostavljanja metaverzuma, nimalo logički rastrojenu doživljavamo priču u kojoj autobus iz Vizantije koji po redu vožnje treba stići za deset minuta na deveti peron, zbog radova na mostu u 18. stoljeću, kasni u dubinu 21. stoljeća neodređeni broj minuta ili sati.
Kroz priče upoznajemo osebujne likove iz vinkovačkog kraja, od misterioznog šefa bolničkog odjela, umirovljenika koje smrt potiče na poduzetništvo, preko propalog pankera Đuke do ekscentričnog pikara Šimuna, koji se doima kao dalji rođak Fellinijeva ujaka Tea – obojici je u centru univerzuma una donna; melankolija prvog raste uz bosutske vrbe, drugoga uz njegovu smokvu; obojica traže pažnju publike i, zahvaljujući svojoj apartnosti, uspješno je vežu uz sebe. Pripovjedač precizno ocrtava Šimunovu publiku – Šokce čiji se kukasti nos značajno izdužio kroz stoljeća i Nepalce, koji su se, vođeni dinamikama tržišta, našli na ovom dnu Panonskog mora – a koja se gotovo plesno povija prema linijama Šimunove priče, što, uz apsurdne dijaloške umetke, rezultira urnebesno smiješnim plesnim pleterom. Pripovjedač pritom uvijek ostaje smrtno ozbiljan. Njemu nimalo nije ni do šale ni do smijeha, već do sabranog promatranja, kako se vrzino kolo humora ne bi prekinulo. Niti se, ni nakon kraja svake od priča, prekida.
O urednici:
Ana Brnardić rođena je 1980. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je studij komparativne književnosti i hrvatskog jezika i književnosti, a na Muzičkoj akademiji studij violine. Dobitnica je Goranove nagrade, Nagrade Slavić i Kvirinove nagrade za mlade pjesnike. Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis. com), u okviru koje su joj, povodom sudjelovanja na međunarodnim pjesničkim festivalima, objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Švedskoj, Sloveniji, Francuskoj i Makedoniji. Uvrštena je u antologiju Grand Tour: Reisen durch die junge Lyrik Europas (prir. J. Wagner i F. Italiano, Carl Hanser Verlag GmbH & Co, 2019). Prevodi s rumunjskog jezika (u tandemu s Adrianom Oproiuom) te je dosad prevela nekoliko romana i izbore iz suvremene rumunjske poezije. Objavila je knjige pjesama: Pisaljka nekog mudraca (SKUD IGK, Zagreb, 1998), Valcer zmija (Matica hrvatska, Sisak, 2005; elektroničko izdanje Besplatne elektroničke knjige, 2018), Postanak ptica (HDP, Zagreb, 2009; elektroničko izdanje Besplatne elektroničke knjige, 2014) i Uzbrdo (VBZ, Zagreb, 2015). Izbor iz prve tri knjige preveden je na rumunjski i objavljen pod naslovom Hotel cu muzicieni (prev. Dumitru M. Ion, Bukurešt, Rumunjska, 2009). Zbirka Postanak ptica prevedena je na švedski jezik i objavljena pod naslovom Fåglarnas tillblivelse (prev. Đorđe Žarković, Rámus förlag, Malmö, Švedska, 2016).
O ilustratorici:
Petra Brnardić (Zagreb, 1978.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti. Bavi se slikarstvom, crtežom, fotografijom, kolažem, instalacijom, animacijom, videom i ostalim oblicima vizualnih umjetnosti te ilustracijom i grafičkim dizajnom, a za svoj je rad višestruko nagrađivana. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te sudjelovala na mnogim domaćim i međunarodnim filmskim festivalima. Kreirala je brojne naslovnice i ilustracije za čitanke, udžbenike i knjige za djecu, od kojih su najnovije Imaš fejs? Jasminke Tihi-Stepanić, Drveće ne govori, zar ne? Đurđice Stuhlreiter, Mjesečari Monteriera Moree Banićević, Petrin PIN Mladena Kopjara, Božićne priče Jasminke Tihi-Stepanić i Perunika Jasne Horvat.
Iz knjige: Zelena fasada i bijeli ornamenti, visoki prozori i masivan krov tipičan za austrougarsku gradnju nekako su pristajali ludilu koje tu obitava, mislio je Zlatko. I žuta stara bolnica prekoputa budila je samo zle slutnje, ničime posebno, samo svojom neumoljivom masivnošću i starinom, prisutnošću u prostoru i vremenu. Vrlo čudan osjećaj, gotovo nalik sjećanju: kao da je i on odležao svoje prijeko, pa bio prebačen ovamo. Mnogo je tu knjižničara ušlo u proteklih dvjesto godina, a malo koji je živ izašao. Pažnju mu je neprekidno odvlačila Bogdanova čeljust koja se borila s gumicom, kao i sve jači miris jagode i plastike, ali mu je ipak prepričao nesvakidašnji susret i zaključke koje je izvukao iz toga. Knjižničar ga je strpljivo slušao, kako to već trupla znaju. “Prihvaćanje sebe kakvim jesi? Kakva je to tuga u pitanju? To je kapitulacija.”
Davor Ivankovac
Davor Ivankovac (Vinkovci, 1984.) piše poeziju, prozu, književnu kritiku i eseje. Poezija i proza objavljivana mu je u časopisima, antologijama i panoramama i prevođena na desetak jezika. Za svoj rad primio nekoliko nagrada, među kojima i Lapis Histriae 2017. godine za kratku priču Ponedjeljak. Objavio: Rezanje magle (poezija, 2012.), Freud na Facebooku (poezija, 2013.), Doba bršljana (poezija, 2018.), Prikazati više (izabrane kritike i eseji, 2022.), Život treći (roman, 2022.).
Izdavač: Ljevak
