Sirove priče, Boris Perić

Opće „prehrambeno” mjesto sira, koji se kao svojevrstan lajtmotiv provlači kroz svaku od priča, ne predstavlja ustupak posvemašnjoj publicističkoj gastro-pomami, već svojevrsnu kulturološku šifru, koja čitatelja vodi kroz kulturno-povijesne, mahom literarne pustopoljine posljednjih stoljeća.

Stilski i sadržajno, a ponajprije pripovjedačko-tehnički, Perićeve travestije približavaju se travestijama Umberta Eca, sa čijim su se tekstovima Perićevi radovi u kritikama i recenzijama zgodimice već znali uspoređivati.

Za razliku od ironične parodije, travestija ne ulazi u literarne polemike niti s autorima, niti s djelima koja obrađuje, već na duhovit način nastoji ukazati na niz literarnih i izvanliterarnih sadržaja s kojima se ne možemo sučeliti drukčije nego humoristički.

Činjenica da priče u ovoj zbirci odišu i određenim eksplozivno-intelektualnim nabojem, koji čitatelja, međutim, ničime ne zamara, približava ih, pak – uz onu ekovsku – i proznoj i filmskoj poetici autora poput Woodyja Allena.

Kako je iz brojnih intervjua poznato da Woody Allen i Umberto Eco nikad nisu uspjeli razviti osobit interes jedan za drugog, moglo bi se slobodno reći da Perić svojim pričama te dvije poetike pomiruje kroz najmanji zajednički nazivnik, a to je upravo forma travestije.

Iz pogovora:

Perićeve travestije s užitkom se prate u pripovijetkama (i jednoj pjesmi) u kojima će se osim književnih klasika naći i komadi izvučeni iz popularne kulture. Tu se očituje ono što je i inače kvaliteta Perićevih tekstova: autor se ne razmeće onim što je pročitao, pa da bi time čitatelja ponizio. Upravo obratno, Perić zna pričati svakome.

Nekome to može biti obična razbibriga, a netko će s užitkom dešifrirati zavidnu količinu referenci. Netko će, pak, uživati u prepoznavanju raznovrsnih stilistika. Sve navedeno upravo su sirovine književnosti.

Čitanjem ulazimo u univerzum u kojem nas sir vodi od sirovine do surovosti, kako nam se mozak ne bi ukiselio poput zelja. A za to je potrebna strast, ambivalentna i problematična kakva već jest. Nije zaludu Woody Allen na pitanje je li seks prljav odgovorio: „Samo ako se izvodi ispravno!“. Tako je i ova zbirka sirove književnosti iz nekog metaforičkog balkanskog podruma napisana ispravno. – Tomislav Pletenac

Boris Perić, rođen je 1966. u Varaždinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao germanistiku i filozofiju. Bavi se književnošću, književnim i znanstvenim prevođenjem, te publicistikom i novinarstvom obrađujući teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike.

Prozna djela i prijevode s njemačkog i engleskog te na njemački jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim književnim časopisima. Uvršten u više književnih antologija. Za književne prijevode i autorska djela više puta nagrađivan. Član Hrvatskog društva pisaca, Društva hrvatskih književnika, te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Izdavač: Ljevak