Šišmiši koji jedu žabe, istrenirani da povezuju melodiju zvona s ukusnom poslasticom, uspjeli su opstati i iskoristiti naučeno u divljini, otkrili su znanstvenici u prvom takvom otkriću. Ovo otkriće se smatra dokazom da šišmiši koji jedu žabe imaju dugoročno pamćenje.

Za eksperiment, tim predvođen istraživačima sa Državnog sveučilišta Ohio upoznao je 49 šišmiša koji jedu žabe s nizom melodija zvona koje su im privukle pozornost. Šišmiši su zatim uvježbani da lete prema jednoj od melodija zvona kako bi dobili nagradu: grickalicu od ribe mamca.

U godinama koje su uslijedile, istraživači su ponovno uhvatili osam tih šišmiša i ponovno ih izložili melodiji zvona. Njih šest je potrčalo sve do izvora i zgrabilo grickalicu, što je značilo da očekuju hranu.

S druge strane, šišmiši bez ikakve prethodne obuke nisu bili dirnuti izlaganjem nepoznatim tonovima.

Prethodne studije koje su dokumentirale dugoročno pamćenje vrsta bile su usredotočene na ribe, ptice, šišmiše, koze i primate koji cijelo vrijeme žive u zatočeništvu, rekli su istraživači.

Iako dugoročno pamćenje ljudima daje prednost, priroda je pokazala da bi fleksibilnost pamćenja kod životinja, također poznata kao adaptivno zaboravljanje, mogla biti ključna za njihov opstanak.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA