Sinoć je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog Simfonijski orkestar HRT-a održao svoj treći ovosezonski koncert iz Majstorskog ciklusa. Program je prevodio maestro Pascal Rophé, a kao solist na orguljama nastupio je Pavao Mašić.
Uz praizvedbu koncerta za orkestar naslovljenog Dystopia ovosezonskog rezidencijalnog skladatelja HRT-a, Krešimira Seletkovića, na programu su bila djela francuskih skladatelja Paula Dukasa (uvertira Polyeucte) i Camillea Saint-Saënsa (Treća simfonija, Orguljska).
Francuski maestro Rophé, izgradio je reputaciju kao sjajan tumač suvremene glazbe, ali i simfonijskog repertoara 18. i 19. stoljeća te se pokazao kao idealan tumač ovoga programa u kojemu je poseban izazov bila izvedba koncerta Dystopia nastaloga zahvaljujući narudžbi HRT-a. Gostujući u emisiji Svijet glazbe Trećeg programa Hrvatskoga radija, autorici i voditeljici Tanji Halužan, uz ostalo, autor Krešimir Seletković otkrio je koliko je za skladatelja važna takva prilika:
„Prije svega to je jedna od prilika koja se ne događa često u životu, ne piše se svaki dan za veliki orkestar. Zadnji put sam pisao prije 18 godina za Zagrebačku filharmoniju, i ovo je nakon 18 godina prvi veći izazov da kao skladatelj mogu stati ispred orkestra. Meni je velika prilika i velika čast pisati za Simfonijski orkestar HRT-a s kojim jako dugo surađujem i gotovo da ih znam sve ponaosob, tako da sam ih možda malo stavio u poziciju, ali to je sve u najboljoj namjeri, jer jako vjerujem u taj orkestar i mislim da taj orkestar može jako puno.“
Da je djelo uspješno krenulo u svoj život, potvrdila su snažna odobravanja publike u Dvorani Lisinski, i skladatelju i izvođačima.
Uvertira Polyeucte mladenačko je djelo Paula Dukasa nastalo kao uvod istoimenoj tragediji Pierrea Corneillea o mučeništvu sv. Polieukta koja nas je estetikom romantizma uvela u sinoćnju koncertnu večer. Posveta francuskoj glazbi nastavila se i u drugome dijelu koncerta, monumentalnom Trećom simfonijom, Orguljskom, Camillea Saint-Saënsa, koja spaja dva impresivna zvučna svijeta: orkestralni i orguljski. Svoje dojmove prije izvedbe podijelio je solist, orguljaš Pavao Mašić:
„Drago mi je da imam priliku svirati Saint-Saënsovu Simfoniju sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i s maestrom Rophéom. Do sada sam samo jednom svirao tu Simfonijom i to je bilo prije pandemije 2019., sa Slovenskom filharmonijom, uz velikog maestra Charlesa Dutoita. Odmah me ta Simfonija fascinirala, pogotovo polagani stavak. Svi uvijek naravno spominju njezin finale s velikim koralom u kojem orgulje zvuče u prekrasnom blistavom sjaju uz puni orkestar, no drugi stavak je zbilja posebna, prekrasna tema. Maestro Rophé je rekao na probi da to spada među najljepše stranice francuske glazbe.“
Doista su se sinoć mogle čuti sjajne stranice glazbe, a uz članove Simfonijskog orkestra HRT-a velike zasluge za to pripadaju maestru Rophéu koji sljedeće koncertne sezone, 2022/2023, stupa na mjesto šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a, pa je u tom kontekstu uoči nastupa komentirao ovu suradnju:
„Naravno, percepcija je malo drugačija, način na koji me gledaju je malo drugačiji, no to je u redu. Počinjemo raditi zajedno, razgovarati, želim ih upoznati, susresti se s orkestrom, razumjeti tko su, kako rade, to ide korak po korak, kako bismo se bolje upoznali. No moj način rada je isti kao i prije.“