Konji poznatih osoba postali su i sami poznati. Nekima su zabilježena imena a nekima nisu, iako su u davnini sve važne osobe imale svoje konje miljenike. Mnogi konji sudjelovali su u velikim svjetskim bitkama i u osvajanjima nepoznatih zemalja i područja. Bez svojih konja poznate osobe ne bi stekle svjetsku popularnost, a uz njih se ponekad vežu različite legende.
Predstavljamo neke od poznatih konja kojima su zabilježena imena i koji su ušli u pisanu povijest svijeta:
• Aleksandar Veliki – Bucephalus (Bukefal)
• Ulysses S. Grant – Cincinnati
• Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona – Copenhagen
• Rikard I. Lavljeg Srca – Fauvel
• Kaligula – Incitatus (Incitat)
• Buffalo Bill – Isham
• George Washington – Magnolia
• Napoleon Bonaparte – Marengo
• Robert E. Lee – Traveler
• General George Custer – Comanche
• Don Quijote – Rocinanta
• Željko Malnar-Sandokan
• Jelačić ban-Emir
Bukefal-konj Aleksandra Velikog
Jedan od najpoznatijih konja antičkoga svijeta, Bukefal (grč. Volova Glava) je bio konj Aleksandra Velikog. Opisan je kao veliki i snažni pastuh crne boje. Prema legendi ga je jedan trgovac konjima ponudio Filipu II. Makedonskom, Aleksandrovom ocu, za nevjerojatno visoku cijenu od 13 talenata (338 kg) srebra. Kako ga navodno nitko nije uspio uzjahati, Filip nije bio zainteresiran, ali ga je 13-godišnji Aleksandar na opće čuđenje uspio ukrotiti jer je uočio da se boji vlastite sjene, pa ga je okrenuo prema suncu i zatim uzjahao. Bukefal je služio Aleksandru u mnogim bitkama.
Cincinnati-konj Ulysses S. Granta
Ulysses S. Grant, američki vojskovođa, političar i predsjednik SAD-a. Vojnu akademiju u West Pointu završio je 1843., a kada je izbio američki građanski rat stupio je u vojsku Unije. Ubrzo postaje brigadni general. Omiljeni konj bio mu je Cincinnati.
Copenhagen-konj Feldmaršala Arthura Wellesleya
Feldmaršal Arthur Wellesley, 1. vojvoda od Wellingtona je bio britanski vojnik, državnik i političar. Po mnogima jedna od najvažnijih političkih i vojnih osoba 19. stoljeća. Rođen je u Irskoj kao pripadnik anglo-protestantske aristokracije. U bitci kod Waterlooa jahao je konja Copenhagena.
Fauvel-konj Rikarda I. Lavljeg Srca
Rikard I. Lavljeg Srca engleski kralj od 6. srpnja 1189. do smrti. Također i vojvoda Normandije, Akvitanije, Gaskonje, gospodar Irske, gospodar Cipra, grof od Anjoua, Maine, Nantesa, nadgospodar od Bretanje. Nadimak “Lavljeg Srca” je dobio prema svojem ratničkom umijeću. Na pohodima Križarskih ratova jahao je konja Fauvela.
Incitat-konj cara Kaligule
Najomiljeniji konj zloglasnog rimskog cara Kaligule, Incitat (lat. Brz), navodno je imao mramornu staju, korito od slonovače, purpurne pokrivače, te okovratnik od dragog kamenja. Kaligula je navodno na vrhuncu ludila dao proglasiti Incitata rimskim građaninom, a zatim ga obasipao raznim počastima, namjeravajući ga proglasiti konzulom, no ubijen je prije nego je uspio izvršiti tu namjeru. Unatoč tome, Incitat je ostao zapamćen kao konj-konzul. Vrijedi napomenuti da neki povjesničari smatraju da je Kaligula spomenutim činom zapravo želio poniziti senatore.
Isham-konj Buffallo Billa
William Frederick Cody ili Buffalo Bill bio je poštanski jahač „Poni ekspresa“, vodič i tragač u američkoj vojsci, plaćeni borac protiv Indijanaca, profesionalni lovac na bizone. Godine 1883. organizirao je reviju kaubojskih vještina „Revija divljeg zapada“, u kojoj je nastupao kao glavna zvijezda. Konj ljubimac bio mu je Isham.
Magnolia-konj Georga Washingtona
George Washington, američki političar i prvi predsjednik SAD-a. geometar, posjednik plantaža, vrhovni zapovjednik Kontinentalne vojske tijekom Sjevernoameričkog rata za neovisnost, 1. predsjednik Sjedinjenih Američkih država godine. U Sjedinjenim Američkim Državama je poznat kao “otac nacije”. Njegov konj zvao se Magnolia.
Marengo- konj Napoleona Bonapartea
Arapski pastuh svjetlosive boje bio je najpoznatiji ratni konj Napoleona Bonapartea. Iako malen rastom (145 cm visok), bio je poznat po svojoj staloženosti i pouzdanosti. Kupljen je tijekom Napoleonove službe u francuskoj vojski u Egiptu 1799., a nazvan je prema Bitki kod Marenga 1800., velike pobjede francuske nad austrijskom vojskom. Marengo je vjerno služio svojem gospodaru u mnogo bitaka, a pretrpio je čak osam rana a da nikada nije zbacio jahača. Preživio je Napoleonovu kampanju u Rusiji, ali je zarobljen tijekom Bitke kod Waterlooa i prodan jednom engleskom časniku. Umro je 1831., u visokoj dobi od 38 godina.
Traveler-konj Roberta E.Leea
Robert Edward Lee, američki vojskovođa. Do 1861. godine bio je uspješan časnik Vojske Sjedinjenih Država da bi tijekom Američkog građanskog rata bio najuspješniji general na strani pobunjene Konfederacije. Leeov konj zvao se Traveler
Comanche-konj Georga Armstronga Custera
Američki potpukovnik George Armstrong Custer jedan je od najpoznatijih i najkontroverznijih američkih vojnih zapovjednika, ponajprije zapamćen po kobnom pohodu protiv saveza indijanskih plemena pod vodstvom poglavice Bika Koji Sjedi. Nakon niza taktičkih pogrešaka Custerova 7. konjička pukovnija našla se u vrlo nepovoljnom položaju te su izginuli svi pripadnici bojne pod Custerovim zapovjedništvom. Preživio je samo jedan konj, Comanche, kojeg su američki vojnici pronašli teško ranjenog. Konj se već nekoliko puta oporavio od ranjavanja, tako da je nakon ovoga poslan u mirovinu s posebnim počastima te poživio još 15 godina nakon bitke.
Rocinanta-konj Don Quijota (Kihota)
Kihot odlazi na misiju da oživi viteštvo u svijetu koji ga je odbacio. On vjeruje samo u ono u šta želi da vjeruje i svijet vidi puno drugačije od ostalih ljudi. Pridjev kihotski znači idealistički i nepraktičan, i izveden je iz imena protagoniste, a izraz jurišati na vjetrenjače je također izveden iz doživljaja Don Kihota. Međutim, Don Kihot je vrlo obrazovan mladić, samo vrlo sentimentalan i idealista. Teško je odgonetnuti šta ga čini sretnim a šta nesretnim. ,,Svako vrijeme ima svog Don Kihota”, nekog ko se bori protiv zla, mada na pogrešan način i u pogrešnom vremenu, ali su njegove namjere čiste. On je i tragična ličnost, jer ga njegovi sunarodnici ne razumiju, što u njemu dovodi do revolta i želje za promjenom. Jahao je svog vjernog konja Rosinanta.
Sandokan-konj Željka Malnara
Željko Malnar, hrvatski pustolov, svjetski putnik, putopisac, autor dokumentarnih filmova, kontroverzni TV-voditelj. Ostvaruje značajne rezultate vodeći ekspedicije po cijeloj Aziji. Objavljuje mnoštvo članaka o azijskim narodima i njihovim običajima, te mnoštvo reportaža i dokumentarnih filmova iz Indije, Pakistana, Afganistana, Irana, Turske i drugih azijskih zemalja. Do sada je Malnar autor preko 70 dokumentarnih filmova i reportaža. Nositelj je mnogih priznanja u svijetu a 1986. godine dobiva ključeve grada Forth Wortha Dallas u američkoj državi Teksas.
1986. godine zajedno s Bornom Bebekom izdaje knjigu ‘U potrazi za staklenim gradom’, koja doživljava četiri izdanja. Jedini je stranac nosilac titule Seiuli (Poglavice koji govori) polinezijske države Samoa. Na legendarnom putovanju do Bliskog istoka jahao je konja Sandokana.
Emir-konj bana Josipa Jelačića
Konja Emira Jelačič je jahao na svom ustoličenju, a banu je služio i kasnije
Kao zapovjednik banske pukovnije u Glini, Josip grof Jelačić Bužimski često ratuje s Turcima, a s nekima i prijateljuje. Iz takvih prijateljstava između povremenih neprijatelja rođena je i priča o Emiru, konju bana Josipa Jelačića. Poklonio mu ga je Mahmud-bega Bašića iz Bihaća neposredno prije Jelačićeva ustoličenja za bana 6. lipnja 1848. godine. U povijesnim vrelima opisan kao “rasni bijelac.”
Emira je Jelačić jahao na svom ustoličenju. Kasnije je sad već banu Josipu Jelačiću služio na ratnom pohodu protiv ustanika u Habsburškoj Monarhiji za vrijeme Revolucije u Mađarskoj 1848. godine.
Tekst: SVK, Wikipedia, foto: Pixabay, You Tube-PrtSc
