Sposobnost životinja da osjete magnetsko polje mogla bi biti raširenija nego što se mislilo

Novo istraživanje koje su vodili znanstvenici Sveučilišta u Leicesteru i Sveučilišta u Manchesteru pokazuje da molekula prisutna u svim živim stanicama pod nazivom flavin adenin dinukleotid može, u dovoljno visokim količinama, prenijeti magnetsku osjetljivost na biološki sustav.

Sposobnost vrsta da se kreću (bez da se izgube) na značajnim udaljenostima dugo je intrigirala biološku zajednicu. Jedan od nekoliko ekoloških znakova koji podržavaju te migracije je geomagnetsko polje. Štoviše, nekoliko drugih oblika ponašanja pouzdano reagira na magnetska polja, barem u laboratorijskim uvjetima, pokazujući da sposobnost osjetila i reagiranja na magnetska polja nije ograničena na životinje koje migriraju.

Međutim, identitet primarnih magnetoreceptora, mehanizmi na kojima se temelji njihova prijavljena ovisnost o svjetlosti i način na koji se magnetski signal transducira ostaju nejasni.

“Kako osjećamo vanjski svijet, od vida, sluha do dodira, okusa i mirisa, dobro je poznato”, rekao je profesor Richard Baines, neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Manchesteru.

“Nasuprot tome, ostaje nepoznato koje životinje mogu osjetiti i kako reagiraju na magnetsko polje.”

“Ova je studija napravila značajan napredak u razumijevanju kako životinje osjećaju i reagiraju na vanjska magnetska polja – vrlo aktivno i osporavano polje.”

Kako bi to učinili, profesor Baines i kolege iskoristili su vinsku mušicu ( Drosophila melanogaster ) za manipuliranje ekspresijom gena kako bi testirali svoje ideje.

Vinska mušica, iako izvana vrlo drugačija, sadrži živčani sustav koji radi potpuno na isti način kao i naš i korišten je u bezbrojnim studijama kao model za razumijevanje ljudske biologije.

“Jedno od naših najupečatljivijih otkrića, koje je u suprotnosti s trenutnim razumijevanjem, jest da stanice nastavljaju ‘osjećati’ magnetska polja kada je prisutan samo vrlo mali fragment kriptokroma,” rekao je dr. Bradlaugh.

“To pokazuje da stanice mogu, barem u laboratoriju, osjetiti magnetska polja na druge načine.”

“Identificirali smo mogući ‘drugi način’ pokazujući da osnovna molekula, prisutna u svim stanicama, može, u dovoljno velikim količinama, prenijeti magnetsku osjetljivost bez prisutnosti bilo kojeg dijela kriptokroma.” Učinci magnetskog polja na FAD u nedostatku kriptokroma također daju trag o evolucijskom podrijetlu magnetorecepcije, jer se čini vjerojatnim da je kriptokrom evoluirao da koristi učinke magnetskog polja na ovaj sveprisutni i biološki drevni metabolit.