U jednoj od najstarijih zagrebačkih pizzerija Purger održana je promocija zbirke priča „Spremište Trešnjevka“ autora Tomislava Šovagovića. Zbirka sadržava 60 priča posvećenih Zagrebu u drugoj polovini 1980-ih. Knjigom ponovo defiliraju raniji Šovagovićevi junaci, smješteni u hrvatsku metropolu koja s Univerzijadom doživljava procvat.

Urednik knjige Vid Jakša Opačić rekao je da je uređivanje knjige probudilo brojna sjećanja na prošla vremena i da će se u zbirci prepoznati mnogi. Naglasio je kako autor ima izuzetnu vještinu da čitatelja lako prebaci u prostor koji opisuje. „Ljudi koji su živjeli u to vrijeme najviše će se pronaći u zbirci jer obiluje osobama, anegdotama, mikrotoponimima i događajima koji su vezani za ovo područje. Moram napomenuti da radnja priča ne staje na granicama Trešnjevke jer pratimo autora koji upoznaje i druge dijelove grada poput Dubrave ili Sopota“, rekao je Opačić.

Kao bivši žitelj Trešnjevke, Opačić otkriva da je na sličan način doživio kvart kao mladić. „Puno je tema, uspomena i dijelova kvarta u kojima smo se autor i ja pronašli, ali Trešnjevka nekad i danas nisu isti pojmovi. Bitno se promijenila. Brojni ljudi, mjesta i događaji su nestali, zaboravili ili promijenili se. Zato me posebno raduje da je sve to ovjekovječeno u ovoj zbirci“, zaključio je Opačić.

Književnica i umirovljena sveučilišna profesorica Julijana Matanović smatra da je svaki pravi pisac dužan svome zavičaju. „To je emocija koju dijelim s Tomislavom Šovagovićem, ali sam za razliku od Šovagovića na Trešnjevku došla u zrelijim godinama. Šovagović ima veliko poštovanje prema svim svojim zavičajima i svakom je vratio dug, ne samo vlastitog nego i roditelja. To se najbolje vidi u njegovim ranijim zbirkama“, rekla je Matanović.
Naglasila je kako su osamdesete zahvalno vrijeme na kojima se temelje brojne priče i dodala da Šovagovićeve zbirke vrsno koketiraju s autobiografijom.

„Autor kroz svoje priče stvara bliskost na novoj razini. U svojim pričama čitamo o pravim imenima, mjestima i događajima i za to treba velika hrabrost. Za razliku od Šovagovića, koji je zbirkom ‘Spremište Trešnjevka’ pokazao odanost mjestima i ljudima oko sebe, ja sam bila sebična. Ja sam izmišljala svoju prošlost, a stavljala stvarne likove. Tako su im pripali događaji koje sam ja htjela da im pripadnu, a ne koji su se dogodili. Šovagović je još jednom pokazao da smo svi mi vrijedni priče i da je svi trebamo ispričati i tako ostaviti idućim generacijama. Njegova zbirka ima težinu, a njegove su priče vjerodostojne“, zaključila je Matanović.

Autor Tomislav Šovagović želi svojim pričama kod čitatelja probuditi lijepe uspomene na neka druga vremena. „Zbirka je napisana prije nekoliko godina i kada je bila nastajala, nisam vjerovao što će nas sve dočekati, od potresa i korone. Mnogi su nas ljudi, koji su spomenuti u zbirci, od trenutka pisanja pa sve do objavljivanja napustili, tako da je ova zbirka na neki način posveta svima njima“, zaključio je Šovagović.

Šovagović je autor sedam knjiga, a prvijenac, zbirka priča „Rudnik čvaraka“, nagrađena je nagradom „Ivan i Josip Kozarac“ za knjigu godine 2012. u Vinkovcima. Objavio je i zbirke priča „Cesta knezova Bribirskih“, „Ispod skala“ i „Latifundija“ te roman „Mangan“. Dobitnik je tridesetak nagrada za poeziju, prozu i novinarstvo.

Ulomke iz zbirke priča čitao je glumac Dragan Despot.