Svaki tekst je avantura, polazište, poligon za izraziti: trenutak života, sebe, drugoga pored sebe, nas. To se samo (!) treba znati – osjetiti, prepoznati. Predstava “Srce veće od ruku” rezultat je rada jednog malog kolektiva koji je u nekom trenutku (s nekim, vjerojatno, sasvim drugačijim životnim okolnostima) pristao misliti u istom smjeru: zagrabiti u tekst, zatim u (isprva nepoznatog) drugoga, u sebe, sve to skupa (pokušati) razumjeti, a onda – stvarati. Polazeći od osnovnih dramaturških zadanosti dramskog teksta, tekst predstave razvio se jednim dijelom iz glumačkih improvizacija (poštujući tako konstelacije ličnosti svakog od glumaca), a drugim smjerom u širenju pretpostavljene fabule te dramaturškim punjenjem elipsi teksta – kako bi se istražili lukovi lica, priče, osjećaja; kako bi se, na temu postojeće, ispričala jedna zajednička priča, kako bi se u nekom trenutku, na nekom mjestu, u nekom teatru, neke određene godine, koja je mogla biti i neka druga, spojili neki (možda – zaista, samo možda) sasvim nespojivi ljudski senzibiliteti; kako bi se nešto – doživjelo, proživjelo, osjetilo.

Gavella