Duhovi šuma mogli bi biti nevidljivi izvor emisija stakleničkih plinova, upozoravaju istraživači. Dok rastuća mora truju drveće duž atlantske obale Sjedinjenih Država, novo istraživanje sugerira da ta stabla duhova počinju ‘prditi’ ugljičnim dioksid i metan.

Tehnički, sva stabla pomalo prde. Poznato je da živo drveće iz svojih debla ispuštaju male količine metana i drugih plinova u atmosferu, a opet u zamjenu pohranjuju i puno ugljika.

Stajaće mrtvo drveće, ubijeno je upadom slane vode, što znači da više nemaju krošnju lišća za fotosintezu i trošenje ugljičnog dioksida. Kao takvo to drveće može potencijalno povećati emisiju ugljičnog dioksida u ekosustavu do 25 posto.

Za razliku od živog drveća, ova stabla ne premještaju vodu i hranjive tvari za rast, što znači da plinovi koje emitiraju vjerojatno dolaze iz propadajućeg drveta ili se difundiraju iz tla ispod gradijenta vode.

Drugim riječima, drveće duhova moglo bi se ponašati poput goleme slamke zabodene u slanu močvaru, isisavajući stakleničke plinove iz zemlje i emitirajući stakleničke plinove u atmosferu.

Tijekom dva ljeta, 2018. i 2019. godine, tim znanstvenika je otkrio da je tlo proizvelo četiri puta više emisija stakleničkih plinova od stajaćih mrtvih stabala. Kako se razina mora nastavlja brzo povećavati, šume duhova sigurno će se širiti, a mi moramo znati kakav će utjecaj to u konačnici imati na lokalne i globalne emisije.