U poticanju razvoja boljih tretmana raka i rada na potencijalnom lijeku za ovu podmuklu bolest, proučavanje stanica karcinoma uzgojenih umjetnim putem presudno je, ali novo istraživanje ističe neke ključne genetske razlike između tih stanica i stanica raka koje rastu u ljudskom tijelu.

Iako to ne znači da laboratorijska istraživanja koja koriste stanice uzgojene u laboratoriju ne mogu biti korisna i informativna, važno je da znanstvenici znaju koje ipak postoje razlike u tim umjetno stvorenim stanicama.

Istraživači su razvili model strojnog učenja nazvan CancerCellNet (CCN) kako bi usporedili stanice raka u tijelu sa stanicama raka iz četiri druga izvora: 26 modela miševa stvorenih za razvoj raka; 415 miševa s transplantiranim ljudskim stanicama raka (ksenografti); 131 kuglica 3D tkiva uzgojena u laboratoriju kako bi oponašala tumore (tumoroide); i 657 tradicionalnih staničnih linija raka (stanice raka uzgajane u jelima za uzgoj).

Usporedbom RNA sekvenci tih stanica – bioloških uputa koje određuju kako se proteini razvijaju – protiv baze podataka o genomu, tim je uspio utvrditi koliko su slični in vivo karcinomima na genetskoj razini.

U prosjeku su genetski modificirani miševi i tumoroidi imali RNA sekvence koje se najviše podudaraju sa stvarnim ljudskim karcinomom u oko 80 posto testiranih vrsta tumora, uključujući karcinom dojke, pluća i jajnika.

Stanične linije raka nisu prošle tako dobro, s evidentiranim većim količinama odstupanja od ljudskih tumora. U jednom primjeru spomenutom u studiji, stanična linija poznata kao PC3 za rak prostate zapravo je više nalikovala raku mokraćnog mjehura. Čini se da se stanične linije počinju mijenjati kad izađu iz svog prirodnog okruženja.

“RNA je prilično dobar surogat za stanični tip i stanični identitet, koji su ključni za određivanje ili laboratorijski razvijene stanice slične svojim ljudskim kolegama”, kažu znanstvenici.

Iako je ovo samo početak za CCN, koji puno obećava u mogućnosti pomoći istraživačima da shvate koliko su njihovi modeli raka realni i koliko će pouzdane studije na njima biti pretvorene u stvarne tretmane . Štoviše, može se lako prilagoditi i budućim modelima raka.