Nastao početkom 17. stoljeća kada je Izumo no Okuni (šamanska šinto svećenica) u hramu Izumo-taisha, počela izvoditi novi oblik plesova i pjesama u presušenim koritima rijeke Kyoto. Kada je Tokugawa Ieyasu 1603. godine dobio titulu šoguna za Japan je nastupilo razdoblje potpune izolacije i vojno centralizirane države. No, umjetnici su usprkos svim zabranama uspjeli iskoristiti ovakav poredak za razboj svoje kreativnosti.

U kazalištu se razvijaju Kabuki drame a u slikarstvu postaje popularan ukiyo-e, drvorez u boji. Kada se Japan otvorio svijetu 1868. godine Kabuki je zadivio svijet a glumci su nastojali pojačati svoj ugled i status među višom klasom građana prilagođavajući tradicionalne stilove modernom ukusu.

U Kabuki teatru izvorno glume samo žene ali su vremenom muške uloge preuzeli muškarci a naposlijetku su osvojili čitavu scenu i počeli glumiti i ženske i muške uloge. Ženski članovi ansambla potpuno su potisnuti iz Kabuki kazališta što se zadržalo do danas.

Glumci specijalizirani za ženske uloge nazivaju se onnagata. U Kabuki kazalištu također postoje još 2 skupine glumaca: aragoto za grubi stil glume i wagoto za nježne uloge. Gluma je popraćena monotonim glasom i pratnjom tradicionalnih instrumenata a tradicionalni jezik koji se upotrebljava sve teže je razumljiv suvremenim japancima.

Kabuki drame se bave prvenstveno povijesnim događajima te ljubavnim sukobima iz svakodnevnog života tradicionalnoga Japana.

Posebno izražajna snažna šminka te besprijekorno uređeni kostimi jedan su od glavnih elemenata prepoznatljivosti ove jedinstvene kazališne forme u svijetu. Tako je i u Japanu nastao izraz kabukimono (歌舞伎者) koji je pratio bizarno odjevene osobe koje su se šepurile gradom te nametljivo pokazivale svoj stil. Usprkos sve težem razumijevanju i odmaku Japana od tradicionalnoga ova kazališna forma je i dalje izuzetno atraktivna ne samo u Japanu već i čitavom civiliziranom svijetu a zadržala se kao najpopularniji oblik tradicionalne japanske drame.

Od 2008. godine Kabuki teatar zasluženo nosi titulu UNESCO nematerijalne svjetske baštine za Aziju i Oceaniju.

Najpoznatije kabuki kazalište je Kabukiza u Tokiju.