Međunarodni tim znanstvenika koji istražuje prijenos smrtonosne bakterije otporne na lijekove koja se može usporediti s MRSA-om, otkrio je da, iako se te bakterije nalaze u stoci, kućnim ljubimcima i širem okolišu, rijetko se prenose na ljude ovim putem.

Istraživači, predvođeni profesorom Edom Feilom iz Centra za evoluciju Milner na Sveučilištu u Bathu, istraživali su prevalenciju Klebsielle, obitelji bakterijskih vrsta koje bezopasno žive u crijevima, ali mogu biti opasne ako se rašire na druge dijelove tijela.

Klebsiella pneumoniae je najpoznatija vrsta iz ove obitelji, koja može uzrokovati upalu pluća, meningitis, infekcije mokraćnog sustava i infekcije u krvotoku.

Te su bakterije sada vrlo otporne na antibiotike, a neki su sojevi otporni čak i na karbapeneme, jedan od takozvanih antibiotika u “posljednjoj nuždi” koji se koristi samo kada nijedan drugi antibiotski tretman ne djeluje.

Klebsiella je pretekla MRSA kao zdravstveni problem u Ujedinjenom Kraljevstvu, a stope stalno rastu. WHO je prepoznao bakteriju kao ključni patogen povezan sa zdravstvenom skrbi. Osim što je pronađen u bolnicama, mikrob je također ranije otkriven u okolišu, uključujući stoku i otpadne vode, ali do sada nije bilo jasno prenose li se bakterije između kliničkih i nekliničkih okruženja.

U najvećoj studiji ikada provedenoj, tim je prikupio 6548 uzoraka tijekom razdoblja od 15 mjeseci s različitih lokacija u i oko talijanskog grada Pavije, gdje je ovaj patogen veliki problem u bolnicama, i analizirao ih koristeći tehnike sekvencioniranja cijelog genoma kako bi otkrio i identificirati sve prisutne bakterije Klebsiella.

Tim je uzimao briseve pacijenata u bolnicama i zdravih ‘nositelja’ u zajednici, uzimao uzorke s farmi, lokvi, domaćih životinja, pa čak i kućnih muha i drugih insekata kako bi otkrio gdje je bakterija prisutna.

Soj ove bakterije otkrili su da je prisutan posvuda, ali znanstvenici su bili iznenađeni da su sojevi pronađeni u bolnici različiti od onih pronađenih u okolišu, što ukazuje da postoji vrlo mali prijenos između dva staništa: ljudi se gotovo uvijek zaraze ovim od drugih ljudi.

Ovo potvrđuje da je najbolji način za kontrolu infekcije ovim bakterijama stroga bolnička higijena, te da postoji manja vjerojatnost da će epidemije biti uzrokovane kontaktom sa životinjama ili okolišem nego što se ranije strahovalo, barem u zemlji s velikim resursima poput Italije.