Sićušne, ali ne i otkrivene iskonske crne rupe mogle bi biti jedan od tajanstvenih izvora mase koji pridonosi tamnoj tvari u svemiru. Postoje značajna ograničenja za njihov životni vijek u otvorenom svemiru, ali posljednjih godina astrofizičari su se pitali: što ako su te crne rupe u jezgri neutronskih zvijezda?

Postupno bi takve crne rupe prirasle neutronskoj zvijezdi proždirući je iznutra. Ovi hipotetički sustavi tek trebaju biti provjereni, ali novi rad, objavljen na arXiv-u, koji tek treba biti recenziran, izračunao je koliko će trajati ovo proždiranje.

To bi se pak moglo koristiti za analizu trenutne populacije neutronskih zvijezda kako bi se ograničila priroda crnih rupa koje se smatraju kandidatima za tamnu materiju – bilo da su one iskonske, još od Velikog praska ili crne rupe koje su nastale unutar neutronskih zvijezda.

Iako ne znamo što je tamna tvar, ona je prilično temeljna za naše razumijevanje Svemira: jednostavno nema dovoljno materije koju bismo mogli izravno otkriti kao normalnu materiju, da bi uzeli u obzir svu gravitaciju. Zapravo, toliko je gravitacije da su znanstvenici izračunali da je otprilike 75 do 80 posto sve tvari tamno.

Crne su rupe, međutim, privlačan kandidat za tamnu materiju: i njih je izuzetno teško otkriti ako se samo “šetaju” u svemiru, a ne rade ništa. Dakle, astronomi ih i dalje traže.

Jedna od ideja koja je nedavno istražena je endoparazitska crna rupa. Postoje dva scenarija za to. Jedan je da su iskonske crne rupe uhvatile neutronske zvijezde i potonule do njihovog središta. Druga je ta da su čestice tamne tvari zarobljene unutar neutronske zvijezde; ako su uvjeti povoljni, oni bi se tada mogli spojiti i urušiti zvijezdu u crnu rupu.

Te su crne rupe male, ali ne bi to i ostale. Iz svog ugodnog položaja, smještenog unutar neutronske zvijezde, ove male crne rupe tada bi parazitirale na svom domaćinu.