Šuma kao zaštita od malarije: Deforestation pogoršava rizik od zaraze za najranjiviju djecu

Malarija je zarazna bolest koja godišnje odnese živote preko 600.000 ljudi diljem svijeta, a dvije trećine žrtava su djeca mlađa od pet godina u podsaharskoj Africi. Znanstvenici su pronašli neočekivani način sprječavanja tisuća smrtnih slučajeva: drveće. Novo istraživanje provedeno na Sveučilištu u Vermontu (UVM) i objavljeno u časopisu GeoHealth pokazuje da šume mogu pružiti prirodnu zaštitu od prenošenja bolesti, posebno za najranjiviju djecu.

Malarija se prenosi ubodom komaraca Anopheles. Dok se malarija tradicionalno povezuje s nižim socioekonomskim statusom, UVM studija povezuje deforestaciju s većim rizikom od zaraze, posebno za djecu iz siromašnijih obitelji.

“Jedan od zaključaka ove studije je da je za dobru javnu zdravstvenu politiku važno uzeti u obzir i očuvanje okoliša – ne degradirati tlo i činiti ga pogodnim za razmnožavanje komaraca”, kaže glavni autor Tafesse Estifanos, bivši postdoktorand na Gund institutu za okoliš UVM-a. Surađivao je s članovima fakulteta UVM-a na analizi rasprostranjenosti malarije u šest afričkih zemalja južno od Sahare gdje je bolest endemska, uključujući Obalu Bjelokosti, Demokratsku Republiku Kongo, Gvineju, Mozambik, Ruandu i Togo.

Tim je povezao demografske i zdravstvene podatke o preko 11.500 djece s kartama rasprostranjenosti komaraca i promjenama u korištenju tla kako bi utvrdio kako bogatstvo, temperatura, oborine i šumski pokrov utječu na stopu zaraze. Koristili su modele mješovitih efekata na više razina za testiranje potencijalnih odnosa i pronašli da su najviše pogođene osobe one koje si to najmanje mogu priuštiti.

“Imamo ovu ogromnu socioekonomsku nejednakost među obiteljima”, objašnjava Estifanos. Podaci pokazuju da je utjecaj deforestacije na rasprostranjenost malarije najjači u manje bogatim zajednicama i gdje dominiraju određene vrste komaraca. Malarija je bila najčešća u najsiromašnijim obiteljima (40,4%), a najmanje u najbogatijim (6,2%).