Dvije sestre – Ibru, okarakterizirana kao autoritativna gospodarica, i Mala Ibru, nesigurna duša rastrgana u vječnoj potrazi za smislom, dane krate gojeći svinje na farmi jednako posvećeno kao što otimaju i ubijaju profesore iz grada koji se iznova pokazuju nedostatnima za dijapazon interesa mlađe sestre. Uhodano i veoma rutinizirano životarenje ritmično se razlaže kroz red „pjesme i plesa“ i red „hladnokrvnih ubojstava“ koja se odvijaju u pozadini, što naposljetku sačinjava groteskan i crnohumorni perpetum mobile.

Već na samom početku drame, monologom Antigone iz Sofoklove tragedije koji nemušto govori mala Ibru, Zajec postavlja svoju dramu u metateatralni i metatekstualni okvir, kojim se poigrava kroz cijelu dramom. Svijetom ovih dviju sestara jednako odzvanja pop-glazba, zlatno doba Hollywooda, Čajkovskijevi baleti, Beckettove okljaštrene i napuštene egzistencije, a kazalište ovom prigodom ne postaje metafora svijeta kao pozornice, već zamka iz koje se ne može pobjeći, mise-en-abyme koji sam sebe umnožava.

Sestre koje djeluju kao svojevrsni antipodi, istovremeno jedna drugoj bivaju i mučiteljice i spasiteljice te prokazuju kako zapravo jedna bez druge ne mogu. Kroz tu ideju neizdržive međuovisnosti, otvara se i perspektiva na nezaustavljivi konzumerizam koji je vječno u potrazi za nečim „većim“, „boljim nego li je trenutno“ kao i „talentiranijim“ – a znamo kako ponude ima sve dok je prisutna i najmanja potražnja.

KAZALIŠTE MARINA DRŽIĆA – DUBROVNIK
Izvedba: 13.3.2021.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA