Možda će neki kritičari opisivati ovo ostvarenje u stilu “svaki je okvir slika”, ali u slučaju posljednjeg filma Roberta Eggersa, Svjetionik, većina snimaka je uistinu slikovita. Predstavljanje naša dva lika, čuvara svjetionika Ephraima Winslowa (Robert Pattinson) i Thomasa Wakea (Willem Dafoe), izgleda kao stoički portret. Obrnuti snimak koji slijedi, prikazuje svjetionik na crnom oceanu koji izgleda poput gotičkog pejzažnog komada.

Snimljene kompozicije u Svjetioniku su glazura na torti koja je u ovom filmu mentalni raspad dvojice ljudi koji se nađu sami na pustom otoku samo sa svjetionikom. Eggers kompletnu priču temelji na pažljivo postavljenoj kameri i savršeno promišljenom ritmu. Sve je u ovom filmu bitno. Osjeća se kako je svaki kadar snimljen s razlogom, da je svaka točka uređivanja bila smišljen i proračunat izbor redatelja.

A ono što dolazi kao ključan segment je film čija će vas gotička ljepota potpuno preuzeti. Atmosfera vremena i prostora je dinamična. Ona vas uvodi u svoj tijek i istog trenutka Vas utapa u radnji. Film ne uvodi u psihološku torturu koju likovi proživljavaju, već vas doslovno strmoglavi u radnju iz koje više nema povratka.

Eskalacija psiholoških i fizičkih stanja intrigantna je sama po sebi, a Dafoe i Pattinson znalački rješavaju sve glumačke zahtjeve vrlo učinkovito. Oba glumca daju fantastične monologe. Njihovi divergentni karakteri međusobno se isprepliću i omogućavaju višestruko nabijene trenutke koji Vas neprestano drže u radnji filma.

Eggers još jednom pokazuje da je majstor filmskog raspoloženja i unatoč svojim godinama, koje bi upućivale na neiskustvo, prezentira se kao redatelj s pedigreom.

Moj ultimativni kandidat za film godine a samim time i za nagradu Oscar. Od sutra 18.10. kreće prikazivanje u Američkim kinima a film je u Canesu već pobrao savršene kritike.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA