na dalekim nebeskim pašnjacima
napajaju se na izvoru rijeke
blistavo srebrnkaste ribe
u dubini
i lavovi i tigrovi
na pličini
tu zalaze i slonovi
i dani su dugi i vreli
negdje u Africi
i kiše padaju obimno
i pjevaju pjesmu
na dalekim nebeskim pašnjacima

U svojoj zbirci poezije naslovljenoj kao Svjetionik, Ksenija Premur priča nam svoje poetske ekspresije o prolaznosti i smrtnosti, umotane u celofan života i besmrtnosti.
Ksenijini tekstovi kao i stihovi, prožeti su poetsko-filozofskim razmatranjima o doživljajima čovjeka koji na planeti zemlji želi prodrijeti u tajne svemira.
Tako u pjesmi ruža kronološki bilježi ljudski život: crvena ruža raste u rajskim nebesima i prvo je maleni pupoljak…..cvate i cvate sve dok ne presahne i zajedno s umirućom ružom umire i tvoja ljubav, dok u pjesmi svjetionik spaja materijalno i duhovno-zemlju i svemir, tj. vječnost; baš kao svetionik na moru i svjetlarnik na kopnu pokazuju smjer samo da se ne zaluta.

Tako nam govori Ksenija u svojoj zbirci zvanoj Svjetionik
Izdavač: Naklada Lara