Stalna distrakcija društvenih medija mogla bi spriječiti naše umove da se smjeste u dublji, potpuniji osjećaj dosade, prema novoj studiji. Šteta, jer potpuna dosada može biti plodno tlo za inovacije.

Ova “duboka” razina dosade razlikuje se od početne, površne razine dosade koju doživljavamo dok čekamo na autobusnoj stanici ili čekamo da počne televizijski program. Ipak, ovo početno uranjanje u monotoniju može se trenutno raspršiti provjerom Snapchata, Twittera, Instagrama, TikToka ili Facebooka, što znači da naše razine dosade nikada ne prelaze u zonu kreativnosti.

“Duboka dosada može zvučati kao izrazito negativan koncept, ali zapravo može biti izrazito pozitivna ako se ljudima pruži prilika za neometano razmišljanje i razvoj”, kaže Timothy Hill , sociolog sa Sveučilišta u Bathu u Velikoj Britaniji.

Istraživači žele naglasiti da mnogi ljudi nemaju luksuz samo sjediti i ne raditi ništa duže vrijeme – i da društveni mediji mogu biti vitalni u održavanju odnosa s obitelji i prijateljima. Međutim, oni kažu da postoji važna točka o tome kako društveni mediji utječu na naše razmišljanje.

“Problem koji smo uočili je taj što društveni mediji mogu ublažiti površnu dosadu, ali ta distrakcija oduzima vrijeme i energiju i može spriječiti ljude da napreduju do stanja duboke dosade, gdje bi mogli otkriti nove strasti”, kaže Hill. Ova ideja površne dosade i duboke dosade datira gotovo 100 godina unatrag od niza predavanja njemačkog filozofa Martina Heideggera . Heidegger je sugerirao da je dosada iznimno važan dio života i da ga treba njegovati.