Hrvatski glazbenik i umjetnik svjetskog kalibra Tony Lee King uz inače dinamičan život na relaciji Milano, London, Austrija, Švicarska, Njemačka, u predahu od aktivnog rada na novom albumu popričao je sa nama o bluesu, kako ga on vidi i što predstavlja u njegovom životu.
Također nam je ispričao kako vidi Hrvatsku blues scenu i kako napreduje rad na novom albumu.
Tony Lee King dobitnik je nagrade krovne nacionalne blues udruge za povijesni doprinos hrvatskoj blues sceni a u dugogodišnjoj bogatoj karijeri surađivao je s mnogim važnim glazbenicima diljem svijeta.
Tony, nedavno ste primili nagradu krovne nacionalne blues udruge za povijesni doprinos hrvatskoj blues sceni. Što mislite o bluesu u hrvatskoj? Ima li ga uopće i ima li takva vrsta glazbe perspektivu u našim krajevima? Koliko kaskamo za ostatkom svijeta?
Blues je univerzalna glazba, koju evo već više od desetljeća promoviraju na najvišem nivou Hrvatske Blues Snage, a smatram da blues postoji te da je živ u Hrvata i da ima svjetlu budućnost. Naravno da nije mainstream glazba te nije najprisutniji u javnim medijima. Ostatak svijeta je vrlo sličan Hrvatskoj, osim SAD-a i Engleske gdje je Blues dosta zastupljen. Žao nam je da je Hrvatska Glazbena Unija ukinula Porin za kategoriju Blues, jer albuma ima a i izvođača, s malo više medija, Blues glazba bi vrlo brzo postala relevantan faktor u našoj glazbenoj industriji.
Proputovali ste i prosvirali cijelim svijetom, gdje Vas se najviše dojmila blues scena? I kakav tamo ljudi imaju pristup prema blues glazbi?
Živio sam u Engleskoj i tamo Blues ima poseban tretman smatraju ga svojom glazbom iako ona potječe iz Sjedinjenih Američkih država ali je vrlo zastupljen vrlo voljen po pabovima, klubovima i festivalima u cijeloj Britaniji. Europa također ima dobru festivalsku scenu.
U svojim svjetskim lutanjima koja pozornica Vam je ostala najviše u sjećanju?
Dvije pozornice ovoga svijeta su me zaista dojmile. Jedna je bila u Londonu gdje sam svirao na Chelsea Blues Festivalu. Ja sam bio headliner druge večeri a headliner prve večeri je bio nažalost pokojni Gary Moore, dok su organizatori bili The Ministry Of Sound ( vodeći ljudi u ozvučenju u Londonu tog vremena). Druga bina svijeta je bila u Luganu (Švicaraska) gdje smo svirali ispred caffe bar-a “Mario” u neposrednoj blizini Casina u Luganu gdje je bilo više tisuća ljudi pa skoro devet večeri zaredom, a angažman smo dobili sasvim slučajno jer smo poznavali vlasnika i on nam je predložio da sviramo na Lugano Jazz festivalu na bini preko puta njegovog kafića, nismo bili u programu festivala, ali uspjeh je bio takav da smo iduće godine bili i zvanično pozvani.
Glazbom se bavite praktično od ranog djetinjstva. Kada se rodio klik koji Vas je usmjerio prema bluesu? Svirate li aktivno i druge žanrove?
Sviram Blues od svoje 17 godine a volio sam jako glazbu Ennia Morricone pa glazbu Paco De Lucie, Elvisa, Stonesa… tako da nije Blues jedini žanr kojeg sviram, sviram odnosno komponiram i nekakav Soul-Pop na blues način, pa i rock and roll te balade, ali je blues moja najveća ljubav i uvijek joj se rado vraćam, odnosno sviram sve na blues način!
Nije tajna da ste s legendom Boškom Petrovićem imali poseban odnos. Koliko je on doprinio razvoju Tonya kao glazbenika i osobe?
Kao što sam naveo više puta u intervijuima do sada, Boško je bio moj glazbeni otac i mentor te svakako čovjek koj je na neki način stvorio moj glazbeni identitet. I njemu moram zahvaliti da danas Tony Lee King uopće postoji.
Kada danas pogledati čitav svoj glazbeni put postoji li nešto što bi promijenili? Postoji li nešto što bi sada napravili drugačije?
Iskreno ne vidim ništa što bih mijenjao sve je bilo kako je moralo biti. Sve je u životu ide onako kako mora biti, čovek treba prihvatiti neke stvari i boriti se za bolje sutra kako u privatnom životu tako i u glazbenu u svijetu. Mi umjetnici moramo dati sve od sebe, a vrijeme će pokazati.
https://www.youtube.com/watch?v=coIqKfOa0iE
U svojoj bogatoj karijeri objavili ste pet albuma. Kakvi su Vam planovi za ovu godinu? Postoji li na vidiku najava i šestog albuma? Pripremate li neke nove materijale dok traje Covid zatišje s javnim nastupima?
Šesti album se upravo masterizira te se priprema dizajn naslovnice i svega što ide u CD. Zajedno s mojim timom razmatram mogućnost da on izađe u devetom mjesecu dok sada upravo završavamo novi spot. Izašao je stari-novi spot za pjesmu „Too Many People“ a najnoviji spot izlazi početkom petog mjeseca za pjesmu „ Can’t Go On „ s albuma REDEMPTION.
Nastupa je bilo i bit će, uz pridržavanje svih mjera na snazi tj. sve je smanjeno desetak puta.
Utječe li na Vas Covid pandemija? S obzirom da glavninu interakcije s publikom bazirate na nastupima kako proživljavate ovo razdoblje mirovanja glazbenika?
Radimo u studiju, imamo puno proba stalno se radi na novom materijalu, prisutni smo u medijima, društvenim mrežama …
Nema mirovanja…
Budući da ste vrlo aktivni po svijetu gdje Vam je zapravo baza? Gdje se osjećate da ste „doma“?
Živim u Velikoj Gorici kao baza, a stalno sam bio na relaciji Milano, London, Austrija , Švicarska i Njemačka.
Naravno zadnjih godinu dana… kod kuće.
A Pleternica mi je postala drugi dom, ali o tome ćemo neki drugi put! Samo mali info sretno sam oženjen s jednom lijepom Pleterničankom 😊
