U novome autorskom projektu Bobe Jelčića, slavni Čehovljev komad Tri sestre postaje polazišnom točkom iz koje kreće redateljsko i glumačko istraživanje ne samo sudbina dramskih junaka nego i sviju nas, tražeći odgovore na brojna pitanja postavljena u inicijalnome tekstu. Ovaj autorski projekt preispituje i briše granice kazališne umjetnosti, otvara do sada zatvorene procese unutar kazališne kuće, propituje kako se likovi i motivi iz Čehovljeva vremena odnose prema ovome našemu i na koji način oni razgovaraju s publikom. Kako ne bi ostalo samo na izvedbenom polju, ovaj proces poduzima i stvarne korake ka brisanju zadanih kazališnih okvira, otvaranju prema publici i propitivanju sadržaja koji su sami po sebi razumljivi kazalištu.
Prvi korak prema brisanju tih granica bio je izlazak iz zadanih okvira kazališne kuće, u prostorije Ansambla Lado. Drugi korak bili su otvoreni pokusi, odnosno prezentacije napravljenoga u svibnju i lipnju, na kojima je dio publike imao prigodu sudjelovati te na taj način ušao u inače ekskluzivan zatvoreni kazališni proces. Poslije susreta s publikom, proces rada na predstavi nastavio se uzimajući u obzir pitanja i odgovore koji su se nametnuli na otvorenim probama. Ovakvim laboratorijskim pristupom i problemskim bavljenjem temom, želi se potaknuti na razmišljanja o vremenu/prostoru te načinu funkcioniranja teksta unutar toga istog vremena/prostora. Rezultat cijelog projekta trebala bi biti diseminacija značenja i razlamanje klasičnoga teksta u kontekstu našega vremena te povezivanje s prošlošću i budućnošću, koja od te iste prošlosti ne može pobjeći. Svojim specifičnim shvaćanjem kazališta kao mjesta komunikacije između pisca, redatelja, glumaca i gledatelja, Bobo Jelčić stvara nove i uzbudljive kazališne forme koje pretpostavljaju spremnost na neočekivane izazove svih mogućih provenijencija.
Čehov i njegov slavni tekst uzet je kao zrcalo sviju nas, koje se djelovanjem glumaca i gledatelja umnogostručuje, stvarajući slojevitu formu međusobnih odnosa koji uvijek korespondiraju sa sadašnjim trenutkom.
Bobo Jelčić (1964.), režiju je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na scenu je postavljao drame Büchnera, Gogolja, Kozarca, B. Straussa, Ionesca, a zajedno s Natašom Rajković potpisuje autorstvo predstava Promatranja, Usporavanja i Nesigurna priča (ITD Zagreb), Galeb i Izlog (ZKM). U svojim autorskim projektima često koristi glumačke improvizacije kao dramski materijal, miješajući dokumentarno i igrano, što je bila i glavna odlika njegove prve režije u zagrebačkome HNK pod naslovom Na kraju tjedna u kojoj propituje probleme današnjice. Uz kazalište, bavi se i filmom te je godine 2013. na Pulskome filmskom festivalu nagrađen Zlatnom arenom za režiju i scenarij filma Obrana i zaštita.