Opera Hrvatskog narodnog kazališta Split premijerno će, u petak 25. veljače, izvesti opernu dramu Giuseppea Verdija Krabuljni ples. Izvedbom „ljubavne priče s političkom urotom u pozadini“, jednog od najpopularnijih i najcjenjenijih Verdijevih djela, ravnat će maestro Ivo Lipanović, redatelj je Goran Golovko, a kao protagonisti nastupit će tenor Max Jota u ulozi Riccarda, bariton Matija Meić kao Renato, sopranistica Daniela Schillaci kao Amelia, mezzosopranistica Terezija Kusanović kao Ulrica uz ostale soliste, Orkestar i Zbor Opere HNK Split. Premijera će biti posvećena uspomeni na nedavno preminulog maestra Nikšu Barezu, velikana hrvatske glazbene scene koji je dirigirao prethodnom izvedbom istog naslova u splitskom kazalištu 1983.
Na medijskoj konferenciji u foyeru splitske nacionalne kazališne kuće predstavljena je predstojeća premijera. „Poklopilo se da u doba karnevala, a i u vremenima velike globalne političke napetosti prikazujemo predstavu koja govori upravo o zakulisnim igrama koje se događaju u ozračju bala pod maskama, o politici, urotama, zakulisnim radnjama ali, neizbježno, i o ljubavi. Zahvaljujem čitavom autorskom timu, našim solistima, zboru, orkestru kao i svom ostalim kazališnim službama na velikom radu u teškim okolnostima zbog kojih operne produkcije u cijelom svijetu još uvijek nisu tako česta pojava“ kazao je na početku intendant Srećko Šestan.
Ravnatelj Opere HNK Split maestro Jure Bučević rekao je: „Sretan sam što u ovakvim vremenima sposobni iznijeti ovakav projekt. Opera je umjetnička forma koja u današnjem svijetu nudi optimizam i svojevrsno je svijetlo na kraju mračnog tunela u kojem se nalazimo. Radostan sam i ponosan na čitav autorski i pjevački tim. Kad se otvori zastor ući ćemo svi zajedno u svijet koji samo opera može ponuditi“. Maestro Veton Marevci koji će na sceni matičnog kazališta na drugoj repriznoj izvedbi 28. veljače debitirati kao operni dirigent: „Pored toga što mi je ovo prva opera kojom ću dirigirati u Splitu a treća u karijeri, ovo mi je prvi Verdi što je poseban događaj u karijeri svakog dirigenta.
Ovo je, usudio bih se reći, najemotivniji Verdijev naslov u kojem je glavni fokus na ljubavnom odnosu. Politička urota je tu na drugom mjestu a strastveni, emotivni odnos između muškarca i žene je u samom središtu što je odlično prikazano u interpretaciji naših solista, naročito u čuvenom duetu Amelije i Riccarda, možda najljepšem ljubavnom duetu u cjelokupnom Verdijevom opusu. Zbor i orkestar imaju nešto istaknutije uloge nego u prethodnim Verdijevim operama. Orkestar nije samo pratnja solistima već daje posebnu boju i atmosferu. Verdi se tu prvi put približio Wagnerovim idejama leitmotiva i ‘cjelokupnog umjetničkog djela’. Važno je napomenuti i značajan impuls komičnog u dramatičnim situacijama gdje se to ne očekuje. Operni je to naslov strahovito jednostavan za praćenje, nema skokova u vremenu radnje pa je jako prikladan i za mlađu publiku i tzv. operne početnike“.
„Zahvalan sam upravi Kazališta na rijetkoj prilici da režiram ovaj naslov koji je vrlo podatan i zahvalan za redateljsku interpretaciju budući da sadrži sve najbolje od romantične opere. Verdi je, unatoč uvriježenom doživljaju njegove glazbe i sižea kao klasičnih i kanonskih, u svoje vrijeme pomicao granice, izazivao kontroverze i polemike do mjere u kojoj je, primjerice, baš ovaj naslov stigao i do suda, bio cenzuriran. Kao što je na pozornicu dovodio likove koje građanska publika njegovog vremena nije rado gledala u teatru, poput kurtizane u Traviati, ovdje se usudio razobličiti svijet iza maski. To je, sa svojim libretistom Sommom napravio vrlo uspješno u čistom dramaturškom razvoju priče koja se lako prati a s druge strane pruža mogućnost za raznovrsne scenske interpretacije i davanje mašti na volju. U uvjetima koji vladaju u svijetu, dolazak u kazalište jest svečanost a za mene je dodatna svečanost bilo svakodnevno slušanje Verdijeve glazbe i suradnja s velikim, dragim i poštenim profesionalcima. S obzirom na raznovrsnost motiva u samoj priči i razne razine po kojima siže funkcionira, od političke preko ljubavne, satirične čak do granice operete, smatram da smo uspostavili takav sustav scenskih znakova kojima će ova opera progovoriti i o našem vremenu.
Vjerujem da će to publika prepoznati, kao i to da bi to mogao biti mamac za mlađu publiku koja će prepoznati motive iz masovne kulture i današnjeg brzog, slikovitog svijeta u kojem nam senzacije iskaču pred očima, vrlo brzo nestaju i ostavljaju nas gladnim za narednim. Pri tom smo, vjerujem, poštivali duh i nakane samog Verdija koji je govorio o svojem vremenu i svom svijetu na poprilično kritičan način. S druge strane, mislim da smo dobili jednu poprilično vedru predstavu koja, unatoč činjenici da glavni junak na kraju pogiba, odiše životnom radošću i optimizmom“, istaknuo je redatelj Goran Golovko. Brazilski tenor Max Jota, stalni gost Opere splitskog teatra, koji tumači ulogu Riccarda: „Tumačio sam već Riccarda, no svaki susret s ovom kompleksnom ulogom kao da je prvi put. Vrlo je to teško uloga. Prije svega, susret sa samim Verdijem kao skladateljem je uvijek težak, a tehnički i interpretativni zahtjevi stavljaju pred ozbiljan test kondiciju pjevača. Ovo kazalište smatram svojim i pjevanje u njemu je užitak. Kolege su profesionalci koji svojoj umjetnosti pristupaju ozbiljno.“
Matija Meić, hrvatski bariton koji svoju bogatu karijeru uspješno gradi u inozemstvu, a po treći put je gost splitske Opere: „Zadnji put sam u Hrvatskoj pjevao baš u Splitu i velika mi je čast optpjevati svoju prvu Verdijevu ulogu upravo ovdje, u najverdijanskijem hrvatskom gradu. Ovaj teatar je poseban za mene, ne samo u emotivnom smislu, tu je prekrasna akustika, a među ovim se kolegama kao umjetnik osjećam vrlo sigurno, a kao čovjek vrlo prihvaćeno što je izuzetno važno, naročito u ovim teškim vremenima. Ova divna produkcija za mene je velika radost s kojom ulazim u svijet verdijanskih uloga.“
Sopranistica Daniela Schillaci, još jedna stalna gošća Opere HNK Split, koja u Krabuljnom plesu tumači glavnu žensku ulogu Amelije: „Ova je uloga za mene veliki izazov, sasvim različita od uloga koje sam do sada tumačila. Teška je to uloga za mene s emotivnog i interpretativnog aspekta. Nije jednostavno iznijeti jedan tako snažan lik poput Amelije. Amelija je personifikacija žrtvovanja i to joj daje veliku snagu koju je vrlo zahtjevno prikazati na sceni.“
Predstavio se i bariton Marko Lasić koji će, nakon Matije Meića, tumačiti ulogu Renata. „Kolega Meić i ja smo vrlo različiti tipovi pjevača i ulogu Renata smo kreirali sasvim različito, svaki na svoj način, a to je dodatni razlog publici da ovu predstavu pogledaju dva puta. Ova je opera od onih koje zaslužuju da ih se posluša više puta.“
Nakon premijere 25. veljače sljedeće reprizne izvedbe planirane su za 27. i 28. veljače.
foto: Luna J. Stamenković
