U sklopu obilježavanja Dana grada Đakova svečano je otvorena izložba i predstavljena knjiga Edit Glavurtić u Muzeju Đakovštine

Sinoć je povodom obilježavanja Dana grada Đakova svečano otvorena samostalna izložba “Rascvjetavanje – Skice iz Edena” poznate hrvatske akademske umjetnice Edit Glavurtić u Muzeju Đakovštine. Izložba je oduševila posjetitelje koji su ponajviše ostali fascinirani umijećem same autorice kao i ljepotom predstavljenih djela. Ravnateljica Muzeja Đakovštine Marina Božić predstavila je umjetnicu Edit Glavurtić i izrazila joj dobrodošlicu u Đakovo, dok je nezavisna viša kustosica, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol predstavila izložbu rekavši kako se umjetnica predstavila selekcijom radova na temu božura i perunika različitih formata izvedenih u tehnici ulja na platnu. Edit Glavurtić uzima dva međusobno različita cvijeta kao polazište za građenje intrigantne likovne priče unutar koje istražuje dvije nematerijalne dimenzije – tišinu i svjetlost. Švec Španjol istaknula je kako je riječ o recentnom ciklusu koji je u proteklih nekoliko godina bio predstavljen u više gradova diljem Hrvatske (Nova Gradiška, Zagreb, Rab, Prelog), a đakovačka publika je sinoć prva imala priliku vidjeti i posve nove radove izvedene u tehnici akvarela na papiru kojima umjetnica zalazi u posve drugu likovnu tehniku, a pritom ciklus obogaćuje i proširuje s novim vrstama cvijeća, pa uz dominantne božure i perunike, posjetitelji su mogli razgledati i radove s motivima vrtnog maka i gladiole. Umjetnica Edit Glavurtić zahvalila se svima na dolasku i podršci njezinom radu.

U sklopu otvorenja izložbe “Rascvjetavanje – Skice iz Edena” održana je i promocija knjige Edit Glavurtić “Jagode i papar – Priče o ljubavi” u izložbenom prostoru Muzeja Đakovštine koju je moderirala ravnateljica Muzeja Đakovštine Marina Božić. Za vrijeme promocije publika se pobliže upoznala sa sadržajem knjige te saznala kako je autorica smislila naziv knjige, ali i dobila odgovor na jedno od pitanja iz publike – je li Edit Glavurtić teže/izazovnije slikati ili pisati? Umjetnica Edit Glavurtić je najavila kako u pripremi ima još književnih tekstova za koje se nada da će uskoro ugledati svjetlo dana.

“U studijama likovnih formi, Edit Glavurtić vješto koristi tehniku ulja odnosno nevjerojatan raspon boja od najdublje sjene do najvišeg svjetla, posebice na akcentuiranim laticama cvijeća gdje svjetlost titra u punini svoje blistavosti. Polazišna točka je uvijek bijela podloga platna na kojoj se događa boja. Do značajnih promjena dolazi u trenutku kada autorica glavne motive razrađuje i interpretira u drugoj tehnici – akvarelu. Promjenom tehnike, boje postaju nježnije, transparentnije i fluidnije. Tehnika akvarela proširila je i dijapazon interpretiranog cvijeća. Tako, uz božure i perunike, sada nailazimo i na motive vrtnog maka i gladiole. Likovni izazovi ostali su isti – gradacija boje u odnosu na svjetlo, no, s jednom bitnom razlikom – prepoznavanje trenutka kada je slika dovršena. Naime, akvarel je tehnika koja ne trpi popravljanja i naknadne intervencije, a istovremeno otvara nove mogućnosti u svijetu slučajnosti kroz pronalazak idealnog omjera papirne teksture, transparentnosti i gustoće boje. Vrtni mak kao jedna od najljepših vrsta makova, dočaran je u punom bogatstvu velikih cvjetova jarkih narančasto-crvenih nijansi, dok gladiole definiraju elegantne izduljene stabljike i bogati leptirasti cvjetovi intenzivne ružičaste boje. Svježina, sjaj i svjetlost određuju atmosferu pojedinog rada. I dok su u tehnici ulja u prvom planu punoća i bogatstvo cvijeta, kod akvarela je u fokusu tankoćutnost, fragilnost i poetičnost forme.”   (Viša kustosica Sonja Švec Španjol)

O knjizi “Jagode i papar – Priče o ljubavi”:
Edit Glavurtić kroz osam priča skrivenom kamerom kao da uranja u dnevne boravke svojih likova projicirajući potom na stranice njihovu intimu, njihove strahove, tjeskobe, nježne poglede ili ljubomorne odlaske.
Čitatelji su odmah ubačeni u epicentar ljubavnih ili bračnih odnosa, koji se često nalaze u krizi ili su pred raspadom, prateći iz prizora u prizor kako autorica spretno odmata njihove razmirice, svađe, njihovu grižnju savjesti, strepnju, njihovo nepristajanje na kompromise. Priče kao da iz prikrajka svjedoče o najintimnijim trenucima nepoznatih, a tako bliskih ljudi, čije postupke autorica ne komentira niti opravdava, ona svoje junake voli i simpatizira, i upravo ih zato oblikuje bez imalo ironije, snažnom emocijom koja nikada ne zapada u patetiku. Budući da je riječ o fragmentima iz života, priče najčešće ostaju otvorenog kraja te čitatelju ostaje da po vlastitom nahođenju nasluti sudbinu žene ili muškarca.

Iz knjige: „Možda je u ljubavi najljepše to što biva uvijek iznova, i uvijek drugačije, i ne postoji pojam koji bi je objasnio a da vrijedi šire od osobnog viđenja. Ljubav svakom pokazuje drugačije lice i za svakog predstavlja nešto drugo, koliko je na svijetu ljudi toliko je i načina da se nekoga voli. I kad bi se provelo neko ispitivanje u kojem bi svatko trebao reći što je za njega ljubav i kakvo je to stanje, teško da bi se dobili jednoznačni odgovori. Je li to vezanost, opsesija i strast ili oblik nježnosti i osjećaj koji se potvrđuje trajanjem? Oblikovanju općih predodžbi puno su doprinijeli romantični filmovi, popularne pjesme i romani, kao i priče o fatalnim susretima i nemogućnostima koje se na kraju ipak prevladaju, a ako ne, iz njih nastaju doživotne zanesenosti. U drugim pak prikazima veliku ulogu igra blistava scenografija i drama, pa se nadamo da ćemo i u našim životima doživjeti ne¬ što filmski spektakularno, razočarani kad nas stvarnost iznevjeri i naruga se toj iluziji.“

Biografija umjetnice:
Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju „Mali leteći medvjedići“. Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na “Universität für angewandte Kunst Wien” dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Izložba ostaje otvorena sve do 17. lipnja 2024. godine u Muzeju Đakovštine.