2017. NASA-ine svemirske sonde otkrile su masivnu “barijeru” koju je napravio čovjek, a okružuje Zemlju. Testovi su potvrdili da to zapravo utječe na svemirsko vrijeme daleko izvan atmosfere našeg planeta.

To znači da Zemlju ne mijenjamo samo u našem prostoru za život, znanstvenici traže da se po nama imenuje cijela nova geološka epoha – jer su naše aktivnosti promijenile i svemir.

2017. godine sonde Van Allen otkrile su nešto čudno dok su nadzirale aktivnost nabijenih čestica uhvaćenih unutar Zemljinog magnetskog polja – ta opasna sunčeva pražnjenja držala su u blizini neka vrsta barijere niske frekvencije. Kada su istraživači pogledali malo detaljnije, otkrili su da je ova barijera aktivno potiskivala Van Allenove pojaseve od Zemlje tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, a sada su donje granice tokova zračenja zapravo dalje od nas nego što su bile 1960-ih.

Određena vrsta prijenosa, koja se naziva vrlo niska frekvencija (VLF) radio komunikacija, sada je postala mnogo češća nego 60-ih godina, a NASA-in tim potvrdio je da mogu utjecati na to kako i gdje se kreću određene čestice u svemiru.

Drugim riječima, zahvaljujući VLF-u sada imamo antropogeno svemirsko vrijeme. Većina nas u svakodnevnom životu neće imati puno veze s VLF signalima, ali oni su glavni oslonac u mnogim inženjerskim, znanstvenim i vojnim operacijama.

S frekvencijama između 3 i 30 kiloherca, preslabe su za prijenos audio prijenosa, ali savršene su za emitiranje kodiranih poruka na velike udaljenosti ili duboko pod vodom.

Nikada nije bila namjera da VLF signali idu bilo kamo drugdje nego na Zemlju, ali ispostavilo se da su curili u prostor koji okružuje naš planet i zadržali su se dovoljno dugo da tvore divovski zaštitni mjehur.

Iako je naš zaštitni VLF mjehurić vjerojatno najbolji utjecaj koji smo izvršili na prostor koji okružuje naš planet, no zasigurno nije jedini. Svoj trag u svemiru ostavljamo od 19. stoljeća, a posebno tijekom posljednjih 50 godina, kad su nuklearne eksplozije i testiranja bili vrlo česta pojava.