ugljikov dioksid

Suvremena poljoprivreda sve se manje oslanja na iskustvo generacija poljoprivrednika. Njihovo je znanje je bilo dovoljno za prehranjivanje obitelji. Sve se više oslanja na tržišno orijentirane suvremene agrotehničke mjere potkrijepljene stručnim saznanjima i mjerenjima. O ugljikovom dioksidu najčešće se posljednjih godina govori u kontekstu klimatskih promjena. Značajno manje ili uopće se ne govori u smislu biljne proizvodnje, odnosno flore planeta općenito.

Kontrolirano uzgajanje biljaka u staklenicima omogućuje optimalno iskorištavanje dodanih gnojiva i ostalih potrebnih sastojaka. Međutim, prema Liebigovom zakonu minimuma:

“Raspoloživost najizdašnijeg nutrijenta u tlu vrijedi samo onoliko koliko ima na raspolaganju onog najsiromašnijeg.“

U našem slučaju dostupnost tekućih i krutih tvari potrebnih za razvoj biljaka nije dovoljna za njen optimalan rast ako se zanemari potreba za dodatnom količinom ugljikovog dioksida u zraku, čime se pospješuje proces fotosinteze. Ovo je posebno važno u stakleničkim uvjetima. U njima se uzgaja mnogo biljaka u malom zatvorenom prostoru, kao i u danima dobre osunčanosti kad se biljke najbrže razvijaju.

Odličan članak Duška Bižić, dipl. ing., pročitajte u Gospodarskom listu

foto i tekst: Gospodarski list, br.4 2022.g.