Ceres naklada

Podnositi teškoće ranog djetinjstva, poput beskućništva ili gubitka roditelja, užasno je. I još gore, to može značiti težak put i napredak u budućnosti. Život potpuno bez stresa čini se puno boljom alternativom. Ali to nije nužno dobra stvar, pokazuju istraživanja. Mala količina stresa može zapravo pomoći djeci u izgradnji mentalne čvrstoće.

“Naučimo se nositi sa stresom baveći se stresom”, kaže Megan Gunnar koja radi na Sveučilištu Minnesota u Minneapolisu. Kao razvojni psihobiolog, proučava kako se tijelo nosi sa stresom. Njezin rad usredotočen je na takve učinke kod djece i adolescenata.

Osjećaj slomljenosti od intenzivnog stresa, poput zlostavljanja ili smrti roditelja, može dati osjećaj bespomoćnosti. To ljude ostavlja “u strahu da se to ne ponovi”, objašnjava Gunnar. Stresno iskustvo pokazuje nam da je “svijet težak”, kaže ona. “Ali možemo se nositi s tim, možda uz pomoć obitelji i prijatelja”, dodaje ona. I to nas čini “jačima i osnažuje imunitet i mentalno zdravlje”.

Otpornost je sposobnost povratka nakon lošeg iskustva. U jednoj studiji iz 2010. istraživači su željeli shvatiti kako bol i stres utječu na elastičnost. Ispitivali su 2.398 odraslih osoba u Sjedinjenim Državama. Sudionici su odgovarali na pitanja o njihovom mentalnom zdravlju i ukupnoj dobrobiti. I naznačili su jesu li doživjeli različite razine nedaća kao što su ozbiljna bolest ili razvod u obitelji.

Rezultat: Odrasli koji su se suočili s prosječnim nedaćama prijavili su manje simptoma psihološkog stresa nego oni koji su doživjeli teške životne nesreće ili pak oni koji su život proveli poprilično “bezbrižno” bez stresova.

Provjerom razine hormona stresa kortizola ustanovljeno je da osobe koje su bile izložene blagom do umjerenom stresu brže smanjuju svoje skokove kortizola od ostalih skupina i na taj način lakše pročišćuju organizam od negativnih utjecaja kada se tijekom života pojavi visoka razina stresa.

Misal kneza Novaka